Žužuli dobili milijune eura za nepostojeće usjeke?

Gdje je pet metara usjeka? Ovo naoko banalno pitanje moglo bi postati vrlo važno u istraživanju korupcije u cestogradnji, koju USKOK i policija već provode u »Autocesti Rijeka – Zagreb«, što nam je potvrđeno iz više izvora. Ispituje se sve što je vezano uz tvrtku Skladgradnja te jedan posao o kojem javnost dosad nije znala gotovo ništa, a riječ je o širenju usjeka kraj kolnika ceste u smjeru Zagreba, koje je Skladgradnja dobila i naplatila, a nije sasvim napravila.

Sve je počelo negdje krajem 2005. godine, otprilike u vrijeme kada je današnji osumnjičenik za pronevjeru u HAC-u, Jurica Prskalo, postao predsjednik Uprave ARZ-a. Njemu je tada najvažniji posao bila priprema natječaja za gradnju 44 kilometra punog profila od Kikovice do Stare Sušice. Nakon što je gradnja već uvelike napredovala, odlučilo se investirati dodatna sredstva u širenje, odnosno pomicanje usjeka od kolnika ceste na udaljenost od pet metara. Taj posao dobila je Skladgradnja, koja se nije natjecala na natječaju, ali je uz blagoslov ARZ-a bila podizvoditelj angažiran od nositelja ugovora na svakoj dionici, negdje od Viadukta, negdje od Konstruktora, negdje od Hidroelektre. Tako je Skladgradnja praktično na cijelom potezu od Stare Sušice do Grobnika, širila usjeke i povećavala ih do udaljenosti od pet metara.

Te usjeke naša redakcija otišla je sama prekontrolirati. Rezultat je porazan jer gotovo nigdje širina usjeka ne iznosi pet metara. Prava širina jest uglavnom od dva do četiri metra. Izuzetak su tri do četiri lokacije, gdje je golim okom vidljivo da usjeka gotovo i nema. Prva takva jest prije ulaza u tunel Tuhobić s riječke strane, gdje je širina oko pola metra. Poslije tunela Sleme u dužini od više stotina metara proteže se usjek širine od dva do dva i pol metra, a prije čvora Ravna Gora još jedan usjek širok najviše metar. Na još barem desetak mjesta mjere ne odgovaraju, negdje za metar, negdje za dva i to nije nikakav problem utvrditi ukoliko netko pokaže minimum interesa za to.

Od naših izvora bliskih ARZ-u doznajemo druge važne podatke. Između ostalog, iz dostave iskaza količina, kojeg posjeduje naša redakcija, odobrenog 23. listopada 2006. godine od Inženjersko projektnog zavoda, za dionice Oštrovica – Vrata, Vrata – Delnice i Delnice – Kupjak, evidentirano je oko 379.475 kubika nasipa i 521.795 kubika iskopa. Ta količina iskopa odgovara količinama što su ih predvidjeli projektanti, što pokazuje da je naplaćen praktično cijeli posao. Procjenjuje se da je po tržišnim cijenama njegova vrijednost oko osam milijuna eura. Ništa manje nije važna ni činjenica da Skladgradnja u stvarnosti nije niti gradila usjeke, već su oni u svojstvu podizvođača imali svog podizvođača. Najpouzdaniji partner za to bio je Euro Construct, Ive Žužula, tvrtka koja taj posao nije niti smjela raditi, jer za to nikada nije ni imala službeno odobrenje ARZ-a. Neovisno o tome kakva je bila daljnja podjela novca, Skladgradnji su usjeci uredno i plaćeni. Ukoliko se pretpostavi da samo jedna trećina posla nije napravljena do kraja, nastala šteta izosila bi gotovo tri milijuna eura, odnosno oko 20 milijuna kuna.

Kao što je u ozbiljnim građevinskim projektima i neophodno, izvješća su tijekom gradnje barem dijelom potpisivali i nadležni nadzorni inženjeri, koji su vjerojatno pod pritiskom potpisali da iskopi odgovaraju projektnim rješenjima. Međutim, to bi morale potvrditi i završne, trajno pohranjene snimke, koje nedostaju iz jednostavnog razloga. Stanje radova ne odgovara činjenicama. I to bi moglo biti presudno u širenju istrage u poslovima Skladgradnje.

Korpar: Što je naplaćeno, mora biti i napravljeno

Prije mjesec dana u razgovoru za naš list predsjednik Uprave ARZ-a Zlatko Korpar iznio je i podatak da je za oko 36 milijuna eura povećana cijena izgradnje punog profila zbog naknadno uvrštene ugradnje burobrana, sanacije kaverne u tunelu Vrata te povećanja razmaka između usjeka i kolnika s 1,5 metara na pet metara. Korpar je tada ustvrdio da je usjek svugdje širok pet metara izuzev kod klizišta kod Lepenice. Jučer smo ponovo razgovarali sa Korparom, koji decidirano tvrdi da preplate nije moglo biti ako je usjek i manji na nekim mjestima, jer su nadzorni inženjeri i geodetska mjerenja obavljenih radova garancija na temelju kojih je išlo plaćanje. Međutim, koliko je točno plaćeno Skladgradnji ne zna se, kaže Korpar, jer su plaćanja išla nositeljima ugovora, koji su onda plaćali podizvođača. Dodaje da taj sigurno nije bilo Euro Construct Ive Žužula, jer je Skladgradnja bila službeni izvoditelj radova.

– Ono što je napravljeno, to je i naplaćeno, to mora potvrđivati završno stanje radova. Mi smo čisti, a ja pozivam sve nadležne institucije da dođu u ARZ i pregledaju sve što žele. Nemamo što skrivati, zaključuje Korpar.