Edo Popović: Teško je gledati svakodnevnu sustavnu kretenizaciju društva
No, poanta intevjua je Velebit i sloboda: Bolest pluća me otjerala gore, dotad sam bio čovjek asfalta, iz Utrina. Prethodno nisam imao nikakvih planinarskih iskustava niti me je planina uopće privlačila. Nakon izlaska iz bolnice 2006. Velebitu sam se okrenuo nagonski. Došavši te jeseni na Zavižan, činilo mi se kao da sam se nakon dugog izbivanja vratio kući, tako nekako. Osjećao sam se vrlo ugodno ondje, što ne znači da se ne osjećam ugodno i sad dok razgovaramo u Utrinama. Otada mi je svugdje dobro i ugodno, a planina je možda bila katalizator koji je pospješio proces koji se događao u meni. U Velebitu sam shvatio kako nije važno gdje se nalazim, već kako se osjećam. Tportal