monitor home | indeks | « prije | poslije » | e-mail
|
Košljun. To je jedno selo na otoku Pagu. Tamo su sagradili kuće bivši i sadašnji nacionalisti, ministri, veleposlanici i otkazani vrhovni sudac Ramošćak. U istom mjestu sagradili su kuću u skladu sa urbanističkim planom i moji roditelji. Jedan tehnološki višak iz ministarstva ekologije mi je rekao kako je Košljun dobio vodu 1986. jer tamo ima kuću general JNA. A nema. Taj trač mu je rekao sadašnji ministar ekologije Vlado Tonković koji ima u dvorištu smeća više nego Split i Zagreb. A ima, jer mu je kuća nasuprot moje. E, sad... Ujutro u 10 sati natrpala sam u stojadin (godina proizvodnje 88.) pregršt stvari. Sve što je nužno jednoj ženi (što znači: jedna torba 2x4 m i nekoliko priručnih torbica). Izljubila sam uplakanog Vinzeneza (moj nećak tri ljeta mlad): «Ne plač' mali! Vidiš kad ti izbrojiš pet noći, što znači kad kreneš spavati, a pao je mrak, onda se ja vraćam!» Uplakan, ali hrabar, rekao je: »Dobjo. Donesi mi dvije jopte tetica. Jednu maju i jednu vejiku.» Prisegnula sam i dala gasa stojadinu u smjeru Motovuna. Vidite, ja sam kamikaza. Zašto? Zato što vozim po jadranskoj magistrali u jednom smjeru, a svi voze u mene. Onda se ja njima jebem s materom, ali preživim. Stigla sam za nepunih šest sati, a dionica jest Pag-Motovun. Putem sa upoznala čarobna mjesta Istre i njene župljane: «Oprostite, u kojem smjeru je Motovun? Ne ići desno, nego samo ravno. Nećeš falit!» I tako tri sata poslije...»Oprostite, Motovun?». »Samo ravno nećeš falit!». Već sam pomislila da je to neka istrijanska poštapalica. No, eto tu sam... Nije dugo trebalo... Ma, ne... Prvo što je bilo jest da me zamamna vozačica autobusa oprala i onda sam platila kartu 6kn kroz suze i znoj. Ona me samo prigrlila i rekla: »E, nije ti lak život. Ako nemaš što za izjest dođi meni sutra na marendu.» Gore na «Olimpu» sam naletila na drage mi drugove sa faksa, trojicu FAK-ovaca, pa me to malko diglo. Najvažnije od svega što sam po putu Rajka Grlića (umjetničkog direktora, ali nisam mu znala funkciju, niti njegov lik) pitala gdje se nalazi press centar. Prvo mi se zagledao u oči, a zatim prozborio: Pitajte osoblje!. Tako sam i učinila pitavši robove (volontere) da me upute. Neko vrijeme sam osjećala duboke poslijedice puta a zatim sjela i započela sa filmovima. Naravno, odabrala sam glamur i kič te si priuštila otvaranje sa svom potrebnom hrvatskom elitom. U redu tik iza mene sjedili su spolnim redom: Vesan Pusić (predsjednica HNS i profesorica na Filozofskom faksu, glavni element u psovkama svih hadezeovaca, nacionalista i seksista), Šime Lučin (neki ministar unutarnjih poslova, pamtimo ga po sloganu i akciji «zbogom oružje»), Jakovčić (simpatični ideesovac sa bradicom i brkovima, te kao treće oko odstranio se iz petorke da više ne stvaraju probleme, toaleta koju je iznosio sve u stilu proljeće-ljeto rollingstones sa dva jezika.Hm? Mora da je černobil u igri. Igor Mirković mi je upravo šapnuo: «Dvojezičnost! Kužiš!»), te ni više ni manje nego najmanje neki zamjenik ministra kulture kojem ime neću reći ali znajte da kad smo se upoznavali na Salonu mladih gledao je u moje sise, a ne oči. Zatim u ovu ekipu treba ubrojiti i Zlatka Kramarića (vječiti gradonačelnik Osijeka i haeselesovac; Bljak, ja i dalje tvrdim da je on peder). Otvorio je festival Igor Mirković (odnosi s javnošću) koji ima velike simpatije publike. Baš, ne znam zašto. Valjda jer je normalan. Otvaranju su mu pripomogli Rajko Grlić, Boris T. Matić (direktor), te gradonačelnik Motovuna (Slobodan Vugrinec). Otvaranje je započelo filmom Biljane Čaklić-Veselič «Dečko kojem se žurilo». Mlada publika koja je sjedila oko mene, a to su bili uglavnom ljudi od dvadeset i tri pa niže, nisu baš imali pozitivne reakcije. Dok Mirković, Jergović (FAK) i Tomić(FAK) su bili oduševljeni: «Odlično, odlično.» Onda se Igor M. ispovjedio Miljenku i Anti: «Film je fenomenalan! Silvana i ja smo plakali, a ima i duhovitih djelova. Znaš, ono, koliko je tragičan toliko je duhovit, kužiš, mislim?» Dakle, Senjanović (FAK) i ja djelili smo slične, ako ne i iste dojmove. Ali ja ću biti mudra pa ću samo svoje reći. Dakle, ima elemenata u toj priči koji su me dirnuli do suza, ali samo zato što sam se povezala sa svojom obitelji, kao npr. odnos majke i djeteta, sestre i brata, žene pokojnog muža i njihovo djete. To je nešto toliko osobno, tužno i skroz mi se plakalo na te djelove, ali sam gutala slinu i pravila se da sam cool. No, ratna tema i nacionalističke spike su bile sramne. Pogotovo priča o Blajburgu. To je toliko jednostrano ali danas u Hrvatskoj hit... Moj djed je poginuo u partizanima jer su ga ubile ustaše (privezali su ga za ruke i noge te ga raščetvorili a prije toga su mu na čelu nožem izrezali Davidovu zvjezdu), a Biljani je djed poginuo na Blajburgu jer su ga ubili partizani. Sama Biljana tu nije mogla ništa jer ljudi su takvi, primitivni, zvjeri. Ona je to ovjekovječila ali imam velike zamjerke na samu produkciju filma, s tehničke strane je koma, ali mi se sviđa dokumentarnost. Otprilike je sniman kao Blair Witch project a to je furt bezveze. Nemam lijepe riječi, nisam se osjećala ugodno, jer mislim da je dobio ovu privilegiju samo zbog toga što je tema domovinski rat. Poslije je bio prikazan «Talijanski za početnike», danski film o ljudima koji imaju svoje živote, podosta tragične, tužne i bjedne. Svi pohađaju tečaj talijanskog i na kraju im se životi isprepletu ljubavnim vezama. Divan film s etiketom Dogme 95. U svakom slučaju ima sve moje simpatije, jer je zdrava priča i izvrsna produkcija, a sve posve stvarno i istinito. Sad bi trebalo uokviriti dojmove, a to bi bilo da se ovdje muti kaša, ponajviše oko snimanja filmova amatera i slučajnih prolaznika koju bi trebali po predlošku scenarija (FAK-ovaca) napraviti filmove i tako osvojiti neke šanse da učine od sebe možda profesionalce. Danas sam saznala da su scenariji podjeljeni profesionalcima i da se ne daju na raspolaganje više od tri po glavi glupana (jer valjda producent Mladen Kocajić tako misli u slučaju da ste amater). Nekim motovunskim kozmičkim zračenjem i transmisijom tako se ta ideja iz alternative ovogodišnjeg MFF pretvorila u elitu. O tome više poslije ručka.
Vaša Estera |