monitor home | indeks | « prije | poslije » | e-mail



Razgovori iz Rajskog vrta

Ima li koristi biti na Motovunskom festivalu? Kako napraviti scenariji? Koliko teže FAK-ovci? Komu teže FAK-ovci? Dotiču li svi ovdje okupljeni nebeske visine? Tko pije a tko plaća? Jesu li ti ljudi normalni ili je sve to relativno? Jesu li oni egotripaši ili zaista vrhunski stručnjaci? Sve to saznajte u slijedećih par redaka.

Danas kao i svaki dan nakon početka globalnog zagrijavanja crkavam od vrućine na tropskoj temperaturi. Teče mi znoj niz leđa i jede mi se sladoled. Ujutro sam odlučila ipak napraviti kakav ozbiljan razgovor sa ljudima uskomešanih oko scenarija. S obzirom da je od svih tih isprepletenih veza među piscima, producentima, režiserima i organizatorima poluljubavnička tragedija iz španjolskih sapunica odlučih potkrijepiti svoje dojmove dosadnim činjenicama. Eto, sad ću vam pružiti jedinstvenu priliku da točno pročitate njihove riječi ili barem ono što sam uspijela zapisati. Kako sam popila kaficu na Trgu pitala sam se: Bi li Borivoj Radaković pristao na intervju? Jest. Odmah je pristao, nije bilo nikakvih problema. Prošetali smo do jednog vrta i započeli akademski intervju. Evo kako je to bilo:

BORIVOJ RADAKOVIĆ I PRIČA O NJEGOVOM SCENARIJU
Zašto ste odlučili napisati scenarij za trominutni film MFF-a?
- Projekt je bio zanimljiv, radostan i davao je bitno opravdanje za ujedinjeni program Motovunskog festivala i FAK-a.

Koja je važnost nastupa FAK-a na MFF?
- To je opuštena ljetna fešta i dobro je sudjelovati u tome. Mi koji smo u svojoj branši nešto napravili, volimo se pokazivati. Ima mnogo ljudi koji to (ovdje se misli na napisana i izdana djela pisaca o.p.a.) vole vidjeti i čuti. Svrha festivala nije puki hedonizam, nego zdrava kombinacija odmora, provoda i, što je najvažnije, umjetnosti, a to znači da se ipak nismo svi degradirali na rang estrade i nekritičke konzumacije kulture.

Što mislite o snimanju trominutnih filmova prema FAK-ovim scenarijima?
- Ja sam demokrat. Mislim da je dobro da sve bude otvoreno javno i dostupno svima ako ide nekoj čovjekoljubnoj svrsi. Ovdje je to bila temeljna potka i sjajno je što je MFF osigurao tehničku stranu, a sudionici FAK-a dali su scenarije.

Koliko je bio dobar potez napisati scenarije?
- Mislim da je bio izvrstan. Fakovci su u vrlo kratkom vremenu obavili svoj dio posla, a i ljudi koji su potom proizvodili filmove imali su kratko vrijeme za pripremu i još kraće za realizaciju. Ipak, sve je urodilo time da je nakon simpatične dinamike trčanja po silnoj žezi napravljeno više od deset filmova. Naravno, bila je stvar u dinamici i proizvodnji, a manje u nadi da će se ostvariti senzacionalni trominutni filmovi.

Kako komentirate razgrabljenost (ovo sam pitala jer su tako govorili Rajko Grlić i Mladen Koceić ovih dana) vaših scenarija?
- Kako me to ne bi veselilo! Zadnjih nekoliko godina u svom pisanju inzistiram na što izravnijoj komunikabilnosti teksta, a ta činjenica da je izvjestan broj ljudi to osjetilo pokazuje da sam uspio u svojoj namjeri. Naravno da to godi taštini. To sam proslavio sa nekoliko ekstra piva. Nažalost, kako sam čuo, svi zainteresirani nisu mogli realizirati svoja viđenja mog scenarija. To nas (mene i ljude koji nisu dobili priliku snimati) je koštalo još nekoliko ekstra piva.

INTERMEZZO
Jesu li prozborene riječi B. Radakovića značajne? Mučila sam se mišlju kako je zapravo ljudska glupost, zavist i taština uvijek važnija od iskrene tople prijateljske dobronamjernosti. On je rekao puno. Vi sad malo promislite, a ja ću vam napisati slijedeće:
Ovdje u Motovunu oko jedan ujutro pogledat ću projekcije triminutnih filmova nazvanih FAK OFF (ukrali su mi naslov) koji je svojevrsna alternativa FAK-u. Zanimaju me dojmovi, ali ću sve nakon te ranojutarnje parade dojaviti kao što to čini Vaša Estera. Kako bih vas zabavila u međuvremenu, napisat ću slijedeći misaoni zadatak: Radakovićev scenarij su dobili jučer navečer, nakon što ga je Matanić (redatelj) odbio snimati, dvoje mladih i simpatičnih snimatelja Vanja Juranić i Mislav Bakija pronašli su izvrsne glumce i snimili film točno prema scenariju. No, prije svih njih prijavili su se nekoliko dana ranije mnogi profesionalci sa svojom ekipom profesionalnih glumaca koji su nekim čudom bili odbijeni zbog prevelike zainteresiranosti za Radakovićev scenarij. Kako to da su onda scenarij dobili dragi i slatki Vanja i Mislav koji su se prijavili za njega jučer u ponoć? Kako to da u montaži još uvijek nema mjesta za montiranje filma? Hoće li Vanja i Mislav stići?

ĐERMANO ĆIĆO SENJANOVIĆ
Sjela sam na Trg poslije ručka i pila kaficu, pa vidjevši Đermana Ćiću Senjanovića pomislila kako bi bilo dobro da i taj muškarac bez brkova koji ih je u danak dao Ivaniševićevoj pobjedi (na moje silno razočarenje, ali ću mu to prepisati u zanesenost i slabost, jer svatko ima svoju drogu), odgovori na neka moja ozbiljna i zrela pitanja. Mene, djevojke s tužnim djetinjstvom i velikim borcem s okrutnim životom. Ćićo toga nije bio svjestan kad sam ga upitala: «Mogu li s vama napraviti intervju?» «Sve u redu mala!». I počeli smo:

Kako to da ste pristali na pisanje scenarija?
- To je bila šala mala. Nemam pojma kako se pišu scenariji. Išo' sam odradit tu domaću zadaću. Iznanadio sam se što su se ljudi iznenadili za to snimiti.

Zašto se policajac u scenariju obraća kokoški?
- Tako mi je u tom trenutku došlo. Moga se policajac isto tako obraćati i prednjem kolu od valjka, ali bi to u tom trenutku malo vuklo na politiku.

Kako komentirate to da je Vatroslav Mimica odlučio snimati po vašem scenariju?
- Mimica mi je rekao da snima taj film. Silvana Menđušić mi je rekla da glumi šofera tog valjka, čak i da se skinula u toj ulozi i da je valjku bilo strašno neugodno.

Vi ste glumili u filmu rađenom po scenariju Ante Tomića?
- Svakako. Jednu od najvažnijih karakternih uloga, gostioničara. Imao sam tekst od 6 do 7 rečenica, koje sam ponavljao negdje oko 80 puta. Zva sam doma da oslobode jednu liniju jer očekujem nagradu za ulogu iz Los Angelesa, Jazbinšeka (nogometni vratar iz 19 st.).

Zatim smo ko' spontano pod pritiskom vrućine prvi put završili razgovor, a Ćićo je rekao:
- Na kraju bih želio istaknuti da podržavam sve naše generale od Vojvode Mišića preko Patona pa sve do ovih inflatornih kojima i ne znam ime.

Onda se Ćićo baš bio dobro zagrijao na Suncu i tražio da ga pitam još koje pitanje, valjda da ubijemo vrijeme, možda i žegu, pa sam bila oštra i pitala:

Koliko vam znači sudjelovanje FAK-a na MFF-u?
- Ako je na bazi upale mozga, odgovor će biti: «Znači!» Zatim je nastavio:
- Na kraju pozdravljam tvoju mamu Milicu, a naročito tvoju pokojnu baku Danicu. A kako se i mama Borivoja Radakovića zove Danica, koristim priliku da pozdravim i nju. Interesantno je napomenuti da se i mama Nikole Pilića zvala Danica, a ostala je čitavoj mojoj porodici u lijepom sjećanju jer nam je davala meso na dug. Kad smo već u zaletu, bilo bi šteta ne pozdraviti i zvijezdu Danicu za koju sam čuo da je uzela umjetničko ime Venera. To je ona vjerojatno uzela od šjore Venere Silobrčić što je prodavala krov nadno križeve ulice.

Jeste li vi od uvijek bili književnik ili vam se to dogodilo jednog dana dok ste šetali Rivom ili...?
- Od malih nogu sam se trudio postati književnik, pa sam tako u jednoj tekici pisao «pjesme za djecu i kretene». Sjećam se jedne od tih pjesama ona se zove «Notturno» i glasi: Tvornički dimnjak na vjetru se ljulja, čekajući da kroz njega proteče, to jest prokulja gusti čađavi otpadak iz peći, što se skuplja poslije sagorjevanja. I to je ta pjesma.

VATROSLAV MIMICA I SILVANA MENĐUŠIĆ
Brzo sam potrčala razgovarati sa Vatroslavom Mimicom i Silvanom Menđušić da potvrdim informacije i nekako uokvirim priču. V. Mimica sjedio je u dvorištu DV kuće u društvu svoje drage žene Line i producenta M. Koceića. Producent me simpatično i vrlo toplo predstavio sa par epiteta: «Evo, Danijela je mlada novinarka, pa je još uvijek pristojna!». Zacrvenila sam se stidno po ušima, predstavila i započela sa poslom:

Vi ste snimili film po scenariju Ćiće Senjanovića. Zanima me je li bilo improvizacija u filmu?
- Ja sam disciplinirani autor i poštovao sam tekst. Senjanović mi je kao pisac uvijek bio drag, a sad sam imao priliku i upoznati ga. Od prvog trenutka kad sam pročitao deset tekstova scenarija odlučio sam se za snimanje upravo tog teksta. Kod prvog čitanja mi se dopao, onda sam dao mojoj ženi Lini da ga pročita da čujem njezin dojam i nakon toga se definitivno odlučio da ću ga realizirati. Kod snimanja filma držao sam se prvog dojma ležernosti i lepršavosti čitanja scenarija. Bilo bi mi drago kad bi gledatelji i nakon gledanja ovog filma ponijeli isti dojam koji sam dobio kad sam pročitao tekst.

Tko su glumci u filmu?
- U filmu glumi danski glumac hrvatskog porijekla Zlatko Burić, naša jedinstvena Silvana Menđušić i izvanredni policajac Romeo.

Kako komentirate ovaj projekt triminutnih filmova u sklopu MFF?
- To je sasvim prirodno i logično s obzirom na cjelokupni karakter motovunskog festivala koji ne poznaje i ne priznaje razlike.

Zahvalila sam se i krenula van, ali sam na dovratku srela Silvanu Menđušić te smo obradile njene dojmove u dva pitanja: Kako vam se dojmilo glumiti u filmu?
- Zahvaljujem šjoru Mimici što mi je dao priliku da glumim u filmu i obećajem da neću više nikad!

Kako je bilo voziti valjak?
- Zahvalila bi Ćići na ulozi i da je malo brži valjak, bio bi moje prijevozno sredstvo.

Kasnije sam pogledala film u montaži. Dimnjačara glumi danac koji je prije par dana na okruglom stolu zadavio svojim očajnim engleskim jezikom i konstantnim ponavljanjem nekog mutanta između riječice «Je» i «Ja». Silvani dobro stoji uloga vozačice valjka, pogotovo s kadrom iz žablje perspektive. Policajac je lokalni, tu iz Motovuna, čvrste tjelesne konture, visok i plav kao da ga je Aralica opisivao u nekom svom romanu za lektiru. Nije ni loš! (Misli se na policajca).

JURICA PAVIČIĆ
Zahvalila sam se duboko i krajnje pristojno, te odgojeno, i nastavila intervju s Juricom Pavičićem koji je nadmašio sva moja očekivanja u njedovu sposobnost brzog govorenja, pa evo kako sam uhvatila bilješke:

Kakvim se vi književnikom smatrate?
- Smatram da pišem nešto što je nekakva srednja struja i nastojim da mi knjige budu interesantne za običan svit.

Zašto ste napisali tako kompleksan, ako ne i nemoguće izvediv scenarij?
- Išao sam logikom 1 min. filma kao na festivalu u Požegi. Bla….bla….bla…..bla…geg filmovi. Film baziran na poanti…bla…bla…i gegu. Bla….bla…bla….bla…bla… Odlučio sam da to bude jedna krimi situacija.

Zašto ste nazvali svoje likove u scenariju sa A i B, kao matematičke skupove?
- U filmu ima smisla nazvati nazvati likove samo….bla…bla..bla.. K.G-ima (to je neka moja natuknica, ali se ne sjećam što znači o.p.a.) …bla..bla…bla... nemoj nezvati treći lik s lijeva… bla... bla… bla. Ne u kratkom filmu.

Što vam znači sudjelovanje i čitanje u sklopu FAK-a na MFF-u?
- Ovdje sam u podvojenoj funkciji, jer sam kao profesionalac i čitač. Upao sam padobranski u sve to skupa i nisam se osjećao relaksirano.

Pišete li knjige koje vi volite čitati ili jednostavno jer mislite da to ljudi vole?
- Pišem knjige koje volim čitati.

Zatim se digao i otišao žurno na press konferenciju jer je, eto (za razliku od mene) poslovan i korektan… bla..bla…

MLADEN KOCEIĆ
Putem do press centra razmišljala sam da još neke stvari priupitam producenta Mladena Koceića. Prišla sam mu i obećala da ga do kraja festivala, a i inače u životu, više ništa neću pitati nakon ovog intervjua osim «kako ste?». Nasmijao se i pristao.

Kako vam se sviđa ova ideja snimanja filmova na MFF-u?
- Sjajna ideja. Produkciono teško sprovedeno.

Zašto Matanić nije snimio film po scenariju Borivoja Radakovića «Čudo u Motovunu»?
- Zato što nije stigao zbog drugih obaveza.

Što je bio vaš zadatak ovdje?
- Ja sam producent 13 kratkih filmova koji koji zajedno čine sat vremena. Sve je snimljeno i obrađeno u okviru 4 dana.

Što bi se trebalo učiniti za slijedeću godinu?
- Za slijedeću godinu trebat će se jače pripremiti, jer je odaziv zainteresiranih sve skupa iznenadio i jedva smo organizacijski uspjeli pokriti ovu proizvodnju. S tim da smo nekoliko zainteresiranih morali nažalost odbiti zbog nemogućnosti tehničke baze proizvodnje i obrade.

Kasnije sam još malko ostala u njegovom ugodnom društvu te mi je predložio da se uključim u njegov projekt «Centar dramskih umjetnosti» u Grožnjanu slijedeće godine u sedmom mjesecu. Lijepa ideja. Obećala sam da ću razmisliti i prijaviti se jer znanja nikad dosta. Stojim (jer mi je tako lakše zbog visine stolova i nekih debilnih stolaca) ovdje pred kompjuterom i osjećam da gubim svijest o postojanju, jer četiri sata u komadu pišem. Sad ću provjeriti tekst i pobjeći u vidu magle. Možda se mojem tati ispuni želja da me uda u dobru obitelj, a možda se ja jednostavno uspijem i dobro zabavita ili odmoriti.

Vaša Estera
(Danijela Stanojević)


  Copyright © Internet Monitor 2001.