monitor home | indeks | « prije | poslije » | e-mail



I AM HAPPY



Jeste li se ikad pitali kako pisci pišu svoja djela? Roman Simić je rekao da prvo napiše naslov, pa zahvale i onda smišlja posvete. To se on šalio. Moram priznati da me prva večer Fak-a nije oduševila, a onda kad se sjetim kako fakovci sve sami rade i ulaže svoju energiju, novac, veze i poznanstva onda mi se nikako ne pljuje. Zapravo svi su bili izvrsni. Arsenijevića je ćapio napadaj bubrežnog kamenca, Brešan je slomio ruku, a Dražen Katunarić se onesvjestio od nedostatka kisika i prevelike gužve. Salina Salivah Godd je bila kraljica FAK-a i nije mi jasno kako se Kruno Lokotar nije sjetio svako večer pružiti joj priliku za nastup? Ponašao se kao da je svačiji nastup usput i da ništa nema vrijednosti. Nema veze treba djetetu oprostiti, ali nitko nije nezamjenjiv. Vjerujem da će Lokotar kao vino s godinama biti bolji. Ne moram ja biti oduševljena, ne mora nitko misliti da je FAK nešto, ali ti ljudi rade, trude se i samo inicijativno razvijaju ideju FAK-a. Znam da bi sad o svakom trebala reći nešto, ali jedino želim reći da je Rujana Jeger imala odvažniji nastup i ja sam bila ponosna na nju. Bilo mi žao što izvrstan i energičan nastup Borivoja Radakovića nije vidjelo više ljudi, ali oni koji jesu, nauživali su se. Franci Blašković je kapetan broda, ali nekog svog i posebnog, krasan je i ja mu se volim smijati. Ivo Brešan je napisao krasne priče i ja sam se trgala od smija, o nekom oku koje ispada iz glave. Edo Popović me razvalio pričom o Simi Mraoviću koji ima sise bolje od Demi Moore, a sa Borisom Marunom nije htio popiti piće da se i on ne pretvori u ženu. Naravno da je riječ o snu. Ante Tomić je bio dobar i svidio se mojoj prijateljici Leni koja je direktorica banke. Ante, ako ovo čitaš, javi se! Anarhistima se spavalo na čitanje Miljenka Jergovića, a kad su se probudili, komentar je bio: "Da, imala si pravo. Nije revolucionaran…zjev." Sve u svemu bilo je krasno i ja sam sretna, a evo sad i o uzroku moje sreće.

Ne mogu vam opisati sreću koju sam doživjela što sam baš ja dio FAK-a i što oni više nisu ljudi o kojima pišem već sam i sama osjetila što to znači napisati svoju priču, dobiti za nju prvu nagradu, zatim ju pročitati pred publikom i dobiti pljesak.

To nimalo nije normalan posao. Nije to kao da glumite jer ja i dan-danas glumim u kazalištu, ali trema koja je vladala nekoliko dana i neposredno pred izlaz na pozornicu je bila abnormalnih, svemirskih razmjera.

Prvo napisala sam nešto i za to sam potrošila živaca, energije i vremena, previše truda. Zatim sama trebam pročitati nešto što sam napisala i kako sad to?

Strašan pritisak, ogromna količina napora i vjerujte, svi oni koji se trude oko svog čitanja i oko svog djela totalno se iscrpe. Ja sam obožavala svoj nastup svaku sekundu sam uživala a poslije, ništa, prazna, umorna, ravna u emocijama. "Da, tako je to uvek!", kaže mi Vladimir Arsenijević. "Znam, znam, ništa sad ne osjećaš, ali ti si prvi put čitala i bila si odlična", kaže Radaković. "Slušao sam te iza pozornice iz one male sobice, odlična priča! Odlično čitaš!", kaže mi Franci Blašković. "Mala, priču si dobro razradila!", kaže Rujana Jeger i potapše mi dupe. "Dobro, dobro.", kima glavom Miljenko Jergović. "Dobro čitaš", kaže Kruno Lokotar u prolazu. Eto, više se i ne sjećam, osim mojih prijatelja. Ruth Frolich i Morana Foretić, te njezin bratić, bili su oduševljeni: " Stara kako dobra ideja! Snimamo film 3D i DVD! Zamisli, kako bi kurac u toj dimenziji bilo cool!"

Dražen Šimleša (on je moj prijatelj, Iva je njegova cura, a Bruno mu je brat) je cijelo vrijeme drobio: "Imaš nešto bijelo u kosi!", a zapravo mu je bilo super, bio je sretan, je, je, znam ga, isti je moja sestra! Iva me bodrila i rekla da sam na stageu bila moćna. Bruno se šokirao, ne znam hoće li još sa mnom govoriti. Mama, tata, sestra i nećak bili su presretni, preponosni, slavni. Najbolja kritika bila je od Zorana Ferića koji mi je rekao: " Mala, od sad kad vidim škare diže mi se kurac!". Zanima me i vaše mišljenje, a svih devet priča, uključujući i moju možete pročitati na www.dpkm.net

Kad smo već kod knjiga, književnosti i mene, odlazim sad u Pulu na Sa(n)jam knjiga. To je jedan od najboljih sajmova knjiga u Hrvata, spram njega Interliber izgleda kao seoski sajmić. U Puli naprosto ljudi cirkuliraju, knjiga dovoljno za spaljivanje, a poznatih i vrijednih pisaca, izdavača ima koliko i prosto proširenih rečenica u Dickensovom romanu "The Tale of Two Cites". Sajam knjige u Istri u početku svoje evolucije je bio tek mala izložba knjiga. S godinama je izrastao u najveće susretište uz knjigu, te najznačajniji kulturni događaj u Istri. Prošle godine na ovom sajmu izlagalo je preko 200 nakladnika iz Hrvatske. Od samih početaka ovaj kulturni događaj prihvatili su i stručnjaci i najšira čitalačka publika, a potvrda je što ga svake godine posjeti 50.000 ljudi. Sajam je ove godine zauzeo novi prostor i programski se obogaćuje i internacionalizira. Dva međunarodna susreta označit će programski dio ovogodišnjeg sajma, a to je susret prevoditelja na temu: "Hrvatska knjiga u prijevodu: iskustva u prevođenju hrvatske književnosti" i vikend knjižničara. Izlagat će i gosti nakladnici iz Austrije, Slovenije, Bosne i Hercegovine. U ponedjeljak je bilo svečano otvorenje, ali ja sam ga propustila. No, opustite se ionako ću vam sve detaljno prenijeti. Sutra ću na doručak s Jasminom Imamovićem, malo kasnije u koncertnu dvoranu "Moskva-Petruški" Venedikt Jerofejev gdje će mnogo toga naklapati zamjenik ministra Branko Čegec, aj baš me veseli! Poslije će biti "Krunski svjedoci", antologija slovenske kratke priče, a to će meni i preživjelima predstaviti Mitja Čander, Roman Simić i Dušan Čater. Znam, znam da sam vas već zapalila za ovaj sajam knjiga, ali to nije sve, tamo će se iznerediti naši toliko omiljeni fakovci, a ja ću naravno biti u središtu zbivanja i voditi vas na najzanimljivija mjesta, gdje ćemo provoditi uzbudljive trenutke. Čića-mića, ja odo spavati jer sutra vlak neće čekati, a polazi u 6 ujutro! Ni Bruno me ne može ispratiti, te mahati ispeglanom maramicom dok željeznicu guta daljina.

Danijela Stanojević


  Copyright © Internet Monitor 2001.