monitor home | indeks | « prije | poslije » | e-mail



LJUDI



Jednom davno shvatila sam kako je ljudska od svih vrsta na Zemlji najzanimljivija. Izrazito sam socijalno biće. Od četvrtka do ovih dana prolazim neko intenzivno i vrlo ljubavno razdoblje, upoznajem mlade ljude s kojima satima pričam o ljubavi. Ne znam točno, jesam li tom temom opterećena, pa se u konverzaciju spontano nametne ili je to opća briga ljudi mlađih od trideset godina?

Naime, opće i grubo gledajući, stariji ljudi koji su bili mladi za vrijeme seksualne revolucije, još uvijek žive u tom nekom izrazito seksualnom svijetu. Koji pomiješan sa seoskim mentalitetom i malograđanštinom djeluje nasilno ili još gore, seksistički. Mlada generacija ljudi nema priliku bez razmišljanja uplitati se u seksualne veze, jer postoji AIDS i širok asortiman spolnih bolesti. Ne sviđaju mi se ljudi stariji od trideset, odnosno, njihov način razmišljanja i gledanja na ljubav, žene, muškarce, homoseksualnost i seks. Nasilan je i zaista zvuči kao neko kapitalističko iskorištavanje i profit. To je kao ona ljubav koja se servira u Cosmopolitenu, što je apsolutno pogrešan pogled na seks. U tom "fast food" smeću možete pronaći pitanja poput: Koja je najseksi zemlja? Najseksi jelo? Ili kako biti najbolja frendica? 1. Nemoj se seksati sa bivšim dečkom svoje frendice ukoliko joj to prije ne kažeš… Ili, kako se vratiti u vezu nakon prijevare? Seksom, a) namamite ga u krevet… Još malo pa će se u Cosmu pojaviti i naslovi poput "Seksom do izlječenja raka" ili "Kako seksom dobiti povoljan kredit?" Tako ne valja misliti, jer seks nije svemoćni lijek koji liječi frustracije, probleme, nemoral, niti je to neki oblik oružja u postizanju moći ili vašeg poslovnog uspjeha. Slika se okreće na krivu stranu, nad vašim umom vrši se nasilje i vi se osjećate konstantno seksualno iskorištenima, prljavima ili imate potrebu vršiti seksualno nasilje jer to tako ide, pročitali ste u novinama, vidjeli na televiziji, vidjeli od tate i mame, čuli od fakera iz društva.

Evo, s obzirom da se krećem u krugu anarhista i naprosto mladih, normalnih ljudi koji su prijatelji životinjama i biljkama. Vole, gaje ljubav i slobodu i onda mogu reći da je ljubav i prijateljstvo, pa čak i solidarnost, zaista nešto najvažnije, na prvom mjestu prioriteta. Nikom ne pada na pamet ljubav zlorabiti, šaliti se njome ili ju samo tako, svrstavati pod potrebu. Mislim, nije stvar koliko veza ste imali, nego jeste li u njima bili iskreni? Odnosno, volite li vi zaista? Ovu temu nije nimalo lako ispisivati jer u igri je libido, odgoj, moda i razni ostali faktori. Mnogima je ljubav nejasna, nevažna, ali to je naprosto jer su bili žrtve nečije frustracije ili su slabi borci. Sve u svemu, empatija i osjećanje vraški su dobra stvar ! Tko to može, ima svijet na dlanu i ispunjen život.

Meni je ljubav asocijacija na jaje. Kažu da je jaje simbol cjelovitosti i kako sam rasla pod utjecajem K.G. Junga vjerujem da čovjek i njegovi simboli drže ključ svih odgovora. Priča o ljubavi je individualna. Svi imate svoju priču, a i svoje asocijacije na tu jedinu svrhu našeg življenja i postojanja. Uvijek se nadamo ljubavi, živimo za nju, borimo se za ljubav ili smo sretni u ljubavi. Pa čak su nam i psovke vezane za ljubav, kako bi rekao Milan M., čitatelj mojih kolumni. Valjda je ljudska vrsta izrazito ljubavnička, a zašto se onda iskrenoj ljubavi ne prepustimo? Zašto ju uvijek banaliziramo ili od nje radimo trofeje, lovačke pohode? Erich Fromm napisao je u svom dijelu "Umijeće ljubavi" : "Činjenica je da ljudi ne smatraju ljubav nevažnom. Oni su gladni ljubavi: iako gledaju bezbroj filmova o sretnim i nesretnim ljubavima, iako slušaju stotine tričavih pjesama o ljubavi - ipak će jedva itko pomisliti da bi išta trebalo naučiti o ljubavi." Znate li vi nešto o ljubavi? Je li ljubav samo u filmu ili i u vama? Je li vam ljubav predstavlja fikciju ili ju živite? Što vama znače dvije riječi "volim te"? Za kraj poklanjam vam riječi Paracelsusa:

"Tko ništa ne zna, ništa ne voli. Tko ne umije ništa, ne razumije ništa. Tko ništa ne razumije, bezvrijedan je. Ali onaj tko poima, taj i voli, zapaža, vidi…Više se voli ono o čemu se više zna…Tko god zamišlja da svako voće sazrijeva u isto vrijeme kad i jagode, ne zna ništa o grožđu."

Danijela Stanojević Estera


  Copyright © Internet Monitor 2001.