"Antiruska zavjera, naravno, postoji - problem je u tome što u njoj sudjeluje ukupno odraslo stanovništvo Rusije. Tako Pepsi-cola s tim nema nikakve veze. Ono što se dogodilo bilo je dio svjetskog procesa, koji se odrazio u mnoštvu knjiga (dovoljno je prisjetiti se Očekivanja majmuna Andreja Bitova ili Plaže u Brazzaviellu Wiliama Boyda). Taj proces nije ni zaobišao ni Ameriku, iako se tamo sve dogodilo sasvim drugačije- Coca-cola je posve, definitivno i nepovratno istisnula Pepsi-colu sa crvenog cvjetnog polja, što je za pametnog čovjeka jednako pobjedi kod Waterlooa. Bilo je to povezano s djelatnošću religioznih desničara, koji su vrlo jaki u Sjedinjenim Državama. Oni ne priznaju evoluciju; Coca-cola se najbolje upisuje u njihovu sliku svijeta, zato što majmun koji je pije na kraju i ostane majmun. Uostalom, mi predugo govorimo o majmunima-ta spremali smo se tražiti čovjeka." (V.Pelevin, Generation P, DiVič, 2001.)
Konačno sam otkrila moralnog pisca koji se bavi današnjim problemom ekonomske globalizacije. Čak i sad pokraj širokog opusa pročitane suvremene književnosti ovaj pisac i ova knjiga imaju ogroman značaj i snažnu kritiku. No Pasaran, draga djeco! Ova knjiga piše o problemu koji pokušavam riješiti. Zašto? Zato što sam na početku svojeg života i želim živjeti u Rivendellu. To je moje i vaše pravo da ostvarimo pravo na rad, plaće, socijalno, zdravstveno, razlike vjerske, rasne, nacionalne, zdravu hranu sa punim energetskim svojstvima ! Zašto ste toliko gluhi, slijepi i nijemi na današnja zbivanja? Znam da je veliki problem u medijima i predrasudama. Upravo je to moja domena znanstvenog istraživanja, ali moje sestrične koje su obrazovane i pametne žene, koje kao i ja imaju bogato revolucionarno obiteljsko naslijeđe, misle da je moja borba za drugačiji svijet dio neke sekte. Vidjele su Marka na TV-u, on ima pierceing u nosu i dredove, poslije njega, mene sa maramom na glavi i to je bilo to. Danijela je u sekti. Mama se mučila objašnjavajući da Marko možda ima sve to na glavi ali on ima i izdavačku kuću. Nije vrijedilo, jer su odmah povezale da izdaje sektaške knjige. Problem nije u sekti nego zato što sam se već počela osjećati kao "Anarhistički svjedok". Na tu Markovu rečenicu me podsjetila starica koja je držala "Kula stražara" i krezubim zubima govorila o spasenju na busnoj stanici u Sopotu, kraj koje sam sjela, prekrižila noge u crvenim najlonkama i skinula cipelu da izbacim kamenčić.
Oko organizacije konferencije i manifestacije "Drugačiji svijet je moguć" bilo je muke Isusove, ali i pravog uživanja. Na konferenciju su došli mnogi najbolji predavači koji su nudili konkretna rješenja. Jagoda Milidrag - Šmid ( ženska sekcija SSSH ) koja je napravila odličan pregled posljedice primanja kredita Svjetske Banke, potpisivanja ugovora sa MMF-om, te toga što nas država prisiljava na biranje mirovinskog fonda. Povukla sam pitanje, postojimo li mi zbog birokracije ili birokracija postoji zbog nas? Jagoda je dala sve od sebe da objasni upravo taj paradoks i mislim da je zaista poradila na osvještavanju prisutnih u dvorani A na Fakultetu političkih znanosti. Iako, prava je žalost što nije bilo puno zainteresiranih studenata sa fakulteta gdje se u prizemlju održavala ova međunarodna znanstvena konferencija. Bez obzira što su to sve budući novinari i politolozi, koji danas rade na kreiranju javnog mišljenja. Moram priznati da su me razočarali i profesori a dekan dr. Šiber je bio toliko zainteresiran za teme konferencije da se pojavio samo kad je trebao pozdraviti i otvoriti konferenciju, nakon toga je otišao. Pa, eto ako ne možeš očekivati od profesora kako ćeš od studenata? Zoon politikon, što je klub studenata politologije pojavili su se na domjenku i poslije njega otišli. Nemamo nikakve kulture u primanju znanja i informiranju a važno da po novinama i televiziji kolege pričaju sramne gluposti jer su potpuno neupućeni. Isto vrijedi i za političare i politologe, koji su navodni stručnjaci a zapravo pričaju sebi u korist, kako bi nas ostavili ludim kravama koje idu poslušno na izbore i izabiru političare i stranke koji izrabljuju pošten narod, te ih odvode u pakao kapitalizma. Dobro, pošto smo na konferenciju pozvali osviještene i moralne znanstvenike koji poštuju svoju struku i nisu slijepi na zbivanja, te gospodina Dragu Plećka koji je patentirao sa nekolicinom ljudi razne artikle za očuvanje prirode i uštedu energije. On mi je ispričao prije predavanja da su u Samoboru (gdje je on dogradonačelnik) bolesnoj starici u kući električari iz Elektre iskopčali struju. Žena ima osamdeset godina i 400KN penzije, leži u krevetu i jedva se pokreće, ne može više jesti a električari joj isključuju struju jer nije platila. Mislite li da ju ona namjerno nije platila? Moram priznati da je dr. Vladimir Lay (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar) napravio lijep sociološki presjek na temu našeg pokreta. Objasnio je zašto se "Drugačiji svijet je moguć" zapravo u biti zalaže i što je čovjeku u životu primarno. Poticao je svijest, ljubav, solidarnost i njegovo predavanje je bilo oduševljavajuće. Prof. Marijan Jošt (Veleučilište Križevci) na temu "Genetski inženjering u poljoprivredi" rekao je puno zanimljivosti a jedne od njih su kako u Americi imaju problema sa mrtvacima jer se ne raspadaju zbog genetski modificirane hrane koju Amerikanci već godinama jedu. Kako modifikacija gena moljca i gena rajčice nisu prirodne pojave jer u prirodi nigdje ne postoji da se seksualno spajaju dva organizma različite vrste, da ne možemo dobiti kombinaciju krave i psa, a kamoli moljca i rajčice. Time genetski modificirani organizmi svakako nisu u našem organskom postojanju i jedući tu hranu uništavamo sami sebe. Naglasak su stavili neki studenti na stvaranju otpornosti prema lijekovima, uskoro nam nijedan lijek neće moći pomoći. Dr. Branko Horvat govorio je na moj nagovor o "Samoupravljanju" a odlično se nadopunjavalo predavanje prof. povijesti Andreja Grubačića iz Beograda, koji je govorio na temu "Participativna ekonomija". Dr.Horvat je objasnio toliko normalne stvari i ponudio konkretno rješenje ekonomskog uređenja naše države koje se može primijeniti na cijeli svijet. Sve što nama treba jest moral, odgovornost i solidarnost, ovim modelima svatko od nas bi imao posao i bio adekvatno plaćen prema uloženom trudu. Zaista sam oduševljena dr.Horvatom što je imao toliku volju i snagu doći i sa velikim strpljenjem i odličnim idejama ispričati ono što je. Potrudit ću se da vam sva predavanja učinim dostupnim na webu, za sad posjetite www.nan.hr/drugaciji.
Enigmu oko riječi TERORIZAM JE objasnio mi je prof. Žarko Puhovski i odlično objasnio što, kako i koliko je nepotrebno postojanje NATO-a, a prof. Aleksandar Dajković sa Kanzas University ispričao je nešto vrlo zanimljivo, o igrici koju mogu igrati vladajuće elite na NATO računalima i čiji je cilj njihova obuka o "prihvatljivoj" politici.
O aktivistima u Palestini, Porto Alegru, Seatleu i Genovi, te popratnim demonstracijama pričao je dr. Leo Gabriel iz East European Social Foruma iz Beča. Objasnio je sve aktivističke (prev.za moje sestrične i ine: sektaške) napore oko borbe za drugačiji svijet, sastanke, kongrese, konferencije kao i ovu, pa je pokušao ljude probuditi na revoluciju. Bio je to težak zadatak jer malo tko je reagirao, izgledali su kao kad kokoši odrežete glavu, svi su sjedili i slušali ali osjetio se onaj refleksni žar i plamen, bila je nabrijana atmosfera… No lovačke priče prepuštam manifestaciji "Drugačiji svijet je moguć". Na Trgu Republike Bana Jelačića plac gdje smo organizirali besplatnu hranu, info - punktove i mjuzu, držali, pa onda i oblijepili transparentima Bana i dali na uvid odličan strip, pojavili su se i razni fašistički ekstremi koji udišu Zagrebački zrak i troše nam energiju na svoje mentalne gluposti. Tako se dogodilo da je nakon povorke jedan od tih pacijenata zapalio Američku zastavu i ja se ovim putem u ime kompletne organizacije "Drugačiji svijet je moguć" ograđujem od ovog incidenta i glasno kažem: SVI IMAMO PRAVO NA SVOJU KULTURU, OBIČAJE I SIMBOLE. Moja borba i moja sloboda ne smije ugrožavati tuđu slobodu, ne smije omalovažavati tuđe simbole. Zapamtite, sve je to ideologija koju smo mi izmislili i dajemo joj značaja, a takvo što dovodi do mržnje i rata ako se ne pokaže poštovanje. Ne dajte se manipulacijama, radže učite poštovati ljude i razlike oko sebe. Dakle, pošto me taj događaj silno uzrujao želim da se pamti slijedeće, povorka se kretala od Trga prema Hrvatskoj narodnoj banci gdje su kancelarije MMF-a. Iako sama ne volim takve stvari jer smatram da bi se ljudi trebali osvještavati kroz edukaciju i prije svega informirati (jer uvijek se ovakvim stvarima priključe ovakvi fašisoidni pojedinci) ali u povorci sam osjećala sreću, možda i zbog čovjeka kraj mene kojeg sam držala za ruku, a možda zato što sam u gradu gdje odrastam i formiram se, mijenjam i direktno se borim kako bi učinila svoj život boljim i to kao pravi antibiotik direktno uništavam uzročnika, a policija me kao majka u posteljici čuva ili čuva grad od mene, mojih prijatelja i poznanika. Neobičan osjećaj ali sretan, važan, osjećala sam se živom i drugačijom jer znam što radim za razliku od mnogih koji sjede kod kuće želeći biti ljudima a zapravo su majmuni koji lijepe etikete sektaša na čovjeka koji voli život.
Estera
