monitor home | indeks | « prije | poslije » | e-mail



COMMADANTA ESTERA

Nakon prošle kolumne mnogi su mi pisali i zanimalo ih je više o Europskom socijalnom forumu, a Lena je poželjela da napišem datum na kolumnu, pa počinjem datumom, danas je 23.5.2002. Na taj dan rodili su se Kuen Hedervary (drag čovjek diktatorskih vještina), Ante Starčević (otac domovine), Petar Selem (kazališni teoretičar i kritičar, profesor na filozofskom fakultetu u Zagrebu i Parizu), Kugla (basista AK47 i anarho-sindikalist), Vinzenz (četverogodišnji junak i centar mojeg svijeta) i ja (utjelovljenje ljubavi).

Kad se čovjek malo bolje zamisli, onda je zapravo taj forum podijeljen na nekoliko struja. Sad kad sam u Zagrebu, pa razgovaram sa politički aktivnim prijateljima onda je njihovo viđenje drugačije. Upravo sam se vratila iz Ljubljane i tamo sam razgovarala sa 'zapatistima' koji pak tvrde nešto sasvim lijepo i posve prirodno, o svijetu u koji se uklapaju svi svjetovi. Politološki gledajući, Europski socijalni forum ima neke svoje vrline i prednosti. No, gledajući ga politički, on može biti još jedan dio velike manipulacije. Zapravo, ako je on financiran od Europske unije, onda može biti dio kontrole nad pokretom "Drugačiji svijet je moguć". Ako ne gledamo tako, onda, iz mojeg iskustva, kažem vam da će se pokret polarizirati zbog političkih stranaka i ljudi koji grade karijeru jer još nisu dovoljno pametni, a ni svjesni da shvate koliko je važna revolucija, jer naš svijet nije na prodaju. No, opet, ono što najviše smeta i Roberta P. (drag momak, recenzent i prevoditelj Noama Chomskog) je centralizacija i potpuno ga razumijem, čak dijelim njegovo mišljenje. Naprosto, šugavo je što svi žele kontrolu nad pokretom ljudi, pojedinaca, organizacija ili grupa. U principu postoji velika sumnjičavost, strah od preokreta pokreta na "Isti svijet je moguć" ili potpune pasivnosti i ugušivanju pokreta. No, da svi budemo sigurni da će se svijet ipak promijeniti, najviše mi se svidjela 'zapatistička' metodologija rada. Organizirajmo se lokalno i djelujmo globalno!

Ljubljana je drag gradić. Pod tromostovjem teče Ljubljanica. Na brijegu, nazire se grad koji košta para ako ga želite posjetiti. U 'Mačeku' sam dočekala, sjedeći za šankom i pijući Laško, Darja Zadnikara. Došao je s motorističkom kacigom u ruci. Duga kosa u pletenici, kožnjak, uske crne hlače, drag i srdačan smiješak, odavali su mirnu i dragu osobnost. Još se bolje osjećam nego u Zagrebu, pomislim, i pokušavam se prisjetiti svih detalja njegovog i Gašperovog izlaganja o Chiapasu u sklopu manifestacije "Drugačiji svijet je moguć". Gašper Kralj je došao malko kasnije s još srdačnijim smiješkom i lijepim dioptrijskim naočalama. Bili su na Soči i slavili neki zapatistički praznik, osjećali su se umorno ali su dali sve od sebe u razgovoru. U početku mi je bilo teško pratiti sve što su mi pričali, a i ponekad se ispriječila jezična barijera, koja i nije bog zna što, ali u ovakvim trenucima traži koncentracije. Ono najvažnije je zapatistička metodologija rada koja nema strogi ideološki identitet već se bave metodom civilnog nepokoravanja. Ime zapatisti je koncept avangarde jer njihova metoda je dati ljudima koji nemaju glasa priliku da se čuju, tako što organiziraju neku manifestaciju. Primjer je Centar za izbjeglice i anti-nato demonstracije. Njihova je politika ući u društvo te graditi svijest i politički prostor. Njihovo djelovanje ima čak i veliki uspjeh u slovenskoj javnosti jer prihvaćaju mnoge studentske grupe i neke političke stranke, udruge, organizacije i institucije koje organiziraju ili financijski podržavaju akcije, kao i anti-nato akcija u koju su se priključili i punkeri, navijači, zelene stranke, studenti, umirovljenici i njihov je uspjeh bio velik, pošto je nakon tih akcija javno mišljenje ZA NATO bilo 38%, a PROTIV 41%, dok je prije dvije godine situacija bila obratna, čak 60% Slovenaca je bilo za ulazak u NATO. Problem koji su postavili javnosti bio je koliko bi se to zaista isplatilo Sloveniji? Je li to doista ekonomično s obzirom na slovenski standard? Koliko je slovenski BDP, a koliki su troškovi ulaska u NATO? Problem je u tome što su strukturu protivljenja posve promijenili i građani su se uključili u politiku. Slijedeći projekt koji će raditi je u osnovnim školama u 7 i 8 razredu uvest će izborni predmet o globalizaciji, gdje će učenici raditi dokumentarne filmove o svojim majkama koje rade u tvornici. Ispitivat će ih o uvjetima rada, plaći, koliko dnevno potroše sati na poslu, kako se osjećaju i tako će bolje upoznati i stvoriti svijest o svojim radničkim pravima i njihove majke i oni sami. Od prošle godine, kaže Zadnikar, isuviše su medijski eksponirani što im stvara svojevrsne probleme. Kao kad je srušen WTC, policija je ušla u njegov stan i prekopali su ga potpuno, te prisluškuju njegov telefon, što je apsolutno nepotrebno jer on s time nema veze, on se samo bavi ljudskim pravima.

Next is, 12.5.2002. zapata@volja.net organizirali su nešto što je i kod nas donekle problem, ali postoji šansa da se mobiliziramo i organiziramo, te podržimo akciju koja se namjerava dogoditi 21.6.2002. u Zagrebu, a bilo bi to na Dan izbjeglica. Zapatisti su organizirali u centru za izbjeglice 'Vič' u Ljubljani koncert kojim se željelo naglasiti njihove potrebe i želje, koje bi trebali biti jedan od subjekta i brige našeg društva jer u tom centru žive izbjeglice iz Bosne koji nemaju nikakvih radničkih prava, pa i prava uopće. Završavaju škole i fakultete, rađaju se u Sloveniji, a u nemogućnosti su dobiti državljanstvo i dozvolu za rad. Svakako da su time uskuhali javnost i dobili na medijskoj pažnji. Izbjeglice u centru su se uz njihovu pomoć samoorganizirali i napravili krasan spektakl. Možete to isto očekivati i u Hrvatskoj.

Prije nego krenem u lijepu priču o zapatistima iz Chiapasa, Meksiko, preporučujem da, ako vas nešto više zanima o svemu što se zbiva s njima, posjetite www.eco.utexas.edu/faculty/cleaver/zapsincyber.html Povijest manje-više svi znamo i nije potrebno da vam krenem objašnjavati revoluciju 1910. kad je osamdeset naoružanih seljaka na čelu s Emilianom Zapatom zaposjelo hacijendu i redistribuiralo zemlju. Stotine drugih seljaka se pridružilo Zapatističkoj Oslobodilačkoj Vojsci (EZLN). U svojem revolucionarnom Plan de Ayala, Zapata je pozvao seljake na borbu: "Zemlja mora biti slobodna, slobodna za sve, bez nadzornika i gospodara. Tražite pravdu od tiranskih država, ne sa šeširom u ruci, već s puškom u šaci." Godine 1916. vlada je poslala 30 000 vojnika kako bi ugušila ustanak. Otpor seljaka je svladan tek kad je Zapata ubijen iz zasjede, 1919.godine. Meksiko se danas suočava sa rastućim nezadovoljstvom u gradovima i selima. Bezemljaši sele u prljave straćare predgrađa Ciudad Mexica, povećavajući mu populaciju na više od 18 milijuna. Godine 1969. osnovani su novi 'Zapatisti'. Godine 1973. je dvadeset vojnika poginulo je u seljačkim zasjedama u Acapulcu. U pokrajini Culiaca su 1976. stotine seljaka zaposjele zemlju. U novije je vrijeme u Meksiku u sukobima sa vladinim snagama poginulo preko 500 osoba. No, postoji jedan način kako pomoći Indijancima u Chiapasu, poput grupe ljudi u kojoj su bili i Darij i Gašper, koji djeluju u tim selima kao živi zid. Jer, kad su campatisti sa zapatistima onda nema straha da će ih vojska napasti. U zapatističku zajednicu se ne može doći bez preporuke. Nakon što se priskrbi preporuka, važno je naučiti Španjolski i zatim savladati indijanske običaje. U selu u Chiapasu indijanci govore tiho i imaju nježan dodir, ne vole nametljivce, potomci su Maya i ne žive u svom prirodnom okruženju jer su sa svoje zemlje protjerani vojskom a kasnije ju je država privatizirala. Iako je to učinila i prije nego što ih je protjerala. Kako su se preselili u džunglu, tako sad uzgajaju kavu koju prodaju i melju na starim mlinovima. Osnovna prehrana su im tortilje.

Darij i Gašper su upoznali Meksikance u Genovi, pa su bili na demonstracijama u Meksiku sa studentima, neki su došli i u Ljubljanu na demontracije NO G8. U Meksiku su se susreli sa magolistima (anarhisti ) koji su podržali studentsku jednogodišnju okupaciju UNAM (što je najveći univerzitet u Meksiku), kada su prije dvije godine vlasti htjele uvesti školarine. Tada je poginuo i jedan student. Tri države konstantno pružaju otpor korporacijama i vlasti jer imaju velik udio u indijanskim narodima, koji su organizirani u šezdeset različitih grupa. Te tri države su Gelerrero, Oaxaca i Chiapas. Kad su stigli u Meksiko, imali su sastanak sa Organision Indias por las Derchos Humanos, organizacijom Indijanaca. Oni su im objasnili čitav sustav gdje su naglasili postojanje La Siques, što su klijentalistički moćnici, i Pistolerosa, plaćenika koji napadaju zapatistička sela. Upoznali su ih sa najvećim projektom civilnih organizacija a to je ekonomski i geopolitički projekt GTP. Unutar toga djeluju EJIDO zadruge koje imaju i zasebno vlasništvo nad zemljom. Zatim TACHO, poljoprivredna eko-proizvodnja. Zapatističke gerilce koje vodi komadante Markos u parlamentu govore kroz poeziju i pjesme što je uvriježeno u indijanskim selima. Vlasti su pokušali kupiti Markosa, komadante Ester i Ramonu da odu i ne zastupaju više prava seljaka na zemlju i zahtijevali da se predaju. No, komadant Markos je rekao da nisu našli riječ predaja ni u jednom od indijanskih jezika, popili su kavu i otišli. Na maršu u Meksiku komadante Ester govorila je da nema papira za zemlju jer su oni djeca svoje zemlje pa tako ju ne mogu prodati WTO-u. Komadante Ramona je zaposjela San Cristofere de Las Casas. Seljaci u te tri države Meksika pjevaju poeziju o revoluciji koja donosi oslobođenje i život bez alkohola i droge. Razvijaju teoriju ljudskih prava, rade na autonomiji i revoluciji svakodnevnog života. Pjevaju o odlučivanju žena, djece i muškaraca. Kada biraju delegate, onda su to dvoje, jedna žena i jedan muškarac.

Što mislite, prijeti li Hrvatskoj upravo ovakva situacija? U dvadeset i prvom stoljeću ljudi se bore za ljudska prava, a što vi radite? Imate li vi prava? Osjećate li se ugroženima jer ste žena? Jer radite prekomjerno za malu plaću? Osjećate li malaksalost zbog genetski modificirane hrane? Pije li vam otac ili majka? Tuku li vas roditelji? Ne možete naći posao jer imate drugačiju kulturu, nacionalnost ili boju kože od većine? Imate astmu, alergije zbog zagađene vode i zraka? Nemate radnu dozvolu jer ste izbjeglica? Živite u lošim uvjetima? Zar je to svijet koji vas čini sretnim? Zar želite ostaviti ovakav strašan način življenja i svojoj djeci, gdje svatko živi zbog preživljavanja, gdje je zaboravljeno umijeće života? A samo zato što smo zaboravili da smo ljudi koji žive na planetu Zemlji, jedinom na kojem naša vrsta i još neke uspijevaju opstati. Promislite jesu li zaista političke stranke, državne represije neophodne za naš život i razvoj ili je baš obratno?

Estera

p.s. Za Chiapas posjetite stranicu ZNeta www.zmag.org/chiapas1/indeks.htm


  Copyright © Internet Monitor 2001.