So Sally couldn't wait, she know it is too late… Trešti Oasis ' Don't Look Back in Anger' iz smjera sobe, dok stojim u kupaonici stavljam krvavo crveni ruž 'Piere Cardain', otvaram usta jer znam riječi pjesme, a Vinzenz uporno gasi i pali svijetlo, kao da smo u disku.
-Prestani! Zakasnit ću!- popušta mi strpljenje za njegove igre.
Razmišljam kako sam lijepa i nije mi jasno kako to uviđa samo moja mama. Zabavljam se i smješkam pred ogledalom. Namignem sama sebi. Ugasim svijetlo i odem u sobu… This life ain't worth of living. Won't you die tonight for love? Stenje Him ' Join Me In Death'. Pomišljam kako je to romantično, ali se sigurno događa nekom drugom, ne meni. Dignem Internet na kompu i čekiram mail na webmailu Monitora. Mail od Ime Prezime. Smješkam se. Stanem ga zamišljati prema poslanim podacima. Visok je dovoljno da ima seks na veš mašini. Što znači ako mu je kurac u tom nivou, visina mu je negdje oko 188. Ima sto posto crnu kosu, ravnu i šišanu tako da su mu šiške duge, a stražnji dio kratko ošišan, totalni art-pop. Puši i ima snježno bijeli osmjeh, tamne oči i iz njega vibrira ona muška snaga. Tetovaža od ramena do nadlaktice, neki ludi ornamenti, crna majica bez rukava i široka snažna razvijena ramena. Crvene, sočne usne, velika usta i bas bariton koji vibrira iz njegovog stomaka sve do pametnog pogleda i ugodnog karaktera. Nije glup. Osjetljiv, ali nije pizda. Duhovit, je, i već sam sama sebi njegovom savršenosti nabila komplekse. Iako, on je samo plod moje mašte, potenciran stvarnim mailovima. Moram ga upoznati. Odgovorim na mail, ali ovaj put mi je on poslao svoj broj mobitela.
Ispričam Darku "The Dečko" kako zamišljam Ime Prezime, na pripremama za modni preformans u arheološkom muzeju. Morana šizi i kao zvijer hoda amo-tamo, još posljednje sekunde režira, nervira se i iskače joj alergija po vratu. Darko ne vjeruje što sluša, ali se smije.
- I što je po horoskopu, jesi li ga pitala? - pogleda me jednom obrvom podignutom, svojim glumačkim izvježbanim glasom, držeći se uspravno, odmjeravajući mi sise i držanje. Okrećem očima i pomišljam kako je fora što me baš od svih pitanja pita ovo.
- Da. Bik. - kažem, iako nemam pojma što je po horoskopu.
- Pa naravno. Zato mu se i sviđaš, i zato ti piše. Mi bikovi smo budale, kad si ti u pitanju.- kaže to, tonom kao da je bog ili u najmanju ruku pop, pa sve zna, preko horoskopa čak i genetski kod. - Ja ću popizditi- kaže Morana i stavi naočale na oči. Otpije kavu i odjuri u WC.

Krenem pričati Darku, kako mi je bilo večer prije u subotu. Posjetila sam Hanuku u Židovskoj općini Zagreb i tamo je moja sestra vodila zanimljiv razgovor s nekim smotanim tatom glupog djeteta, a Vinzenz je jeo krafne od čokolade i jedva čekao da odemo dalje.
- Vi ste Židovi? Mi nismo, mi smo Hrvati katolici, a jeste vi često nedjeljom tu? A ja radim na HTV-u. - kaže jedan od prisutnih za tim stolom u salonu ŽoZ-a.
- Danas je subota. Ne. Samo je moja sestra. - kaže sestra i okrene očima. Pogleda u mom smjeru i pokaže mi na sat, a ja sam taman pričala kako u 22 h idem na Bajram u Muslimansku zajednicu i da za slijedeću emisiju ' Direkta ' snimam jednog malog Salima, koji je zgodan i obožava
'Matrix'. Sestra se digla sa stolca, skupila odjeću na garderobi, mene i Vinzeza obukla i odvukla do makine pa na koncert u Glazbeni zavod.
- Dobra večer, ja sam ona poznata novinarka.- kažem i nasmijem se odviše umjetno, pretjerano pokazavši zube.
- Da. Da. Samo tu napišite za koji web radite.- kaže frend muža moje prijateljice kiparice, s kojim sam bila na nekoliko različitih tuluma i razigranih situacija, ali i svira u "Zlim bubnjarima". Namignemo jedan drugom i ja kupim jednu kartu za nas troje. Uletimo točno na vrijeme kad je Goran Marković svirao gitaru, predivno. Dugo, ali dugo nisam čula da netko tako svira gitaru. Slušala sam ga kao začarana. Vinzenz se isto potpuno umirio i polako šapnuo.
- Tako ćeš i ti tetica kad dođemo doma.- nasmiješila sam se, bila mi je milina, i zaista ispunila bi mu tu želju najviše na svijetu. Jedino uz još sto godina vježbe i dva života, tek onda bi svirala kao Goran Marković.
Završio je prvi dio koncerta, pod pauzom sam saznala od Goranove sestre da ga skoro nisu stavili na repertoar zbog predugog izbora. Svašta, komentirale smo obje, ali smo isto tako obradile temu veze. Obje smo pričale o bezveznim vezama i kako sad uživamo u slobodi, ali i da bi vrlo rado upoznale nekog, bar pametnog. Što je, naravno, najteži zadatak jer takvih opće nema. To je kao ' Keep that feeling you are dropping down-suicide' Kosheen 'Slip 8 Slide' i onda je on biseksualan ili homo. Oni koji su pametni i imaju djevojke su weak. Nakon priče, pobjegli smo, jer je Vinzenz rekao jedno povijesno:
-Ja sam totalno umoran! - počeo se valjati po stolcima i klečati na podu.
Stajala sam u kuhinji dok su ostali uspavljivali Vinzenza, jela slaninu, spremala se na Bajram, a na mobitel su mi stizali SMS-ovi. Osjećala sam se bajno, a opet lažno. Njegovi SMS-ovi su me puštali da lebdim, da se smijem, da nemam vremena žvakati. Gorila sam svake sekunde sve više, željela ga vidjeti isti tren, iako to i jesam. Njegov lik je bio tu preda mnom. Moja mašta je bujala i bila sve razuzdanija. Željela sam provlačiti prste kroz njegovu kosu i lizati vrškom jezika tetovažu, osjećati vrućinu njegovog daha na mojoj koži i naježenim bradavicama. Kolala je u meni strast, osjećala sam se kao dijete. Oboje smo se tako razigrano osjećali, željeli biti zajedno, ove sekunde, sad, i taj adrenalin straha bio je sve bliži, barem se tako činilo.
Na svakom semaforu u autu, otpisivala sam poruke i tražila nešto više, nemoguće. Preskakala granice i on je to činio sa mnom. Željela sam otpustiti kočnice i zaletjeti se u mrak, nepoznato, ali me vanjska hladnoća stalno kočila. Odgovornost. Virtualna ljubav bila je prisutna i to je sigurno, znam, osjećam, sjećam se.
Ušla sam u Muslimansku zajednicu i još uvijek pisala SMS-ove. Bajram je bio veseo. Salim, njegovi prijatelji, zgodni i pametni, a djevojke koje sam upoznala radosne i drage. Ljubo je snimao situacije, a ja sam uživala svaku sekundu. Osjećala sam da znam da netko sad na koga mislim, misli na mene i to me držalo neobično zabavnom, lijepom.
Vratila sam se doma i dobila Mail.
- Što misliš, kako on izgleda?- pitao me Darko.
- Nije mi zapravo važno. Osjećam se ok i to je super. Zar je bitno?- pitam ga zabezeknuto. - Pa, uvijek možete ostati prijatelji.- kaže i počne program. Morana je imala slom živaca, skakutala je gore dolje jer je predsjednica Lions Kluba rekla da je ovo pravi debakl, neka makne svoju scenografiju kako bi stalo više ljudi. Izderavala se na glumice i objašnjavala kako to nije privatni, već javni WC. Morana je radila svoj posao profesionalno za više ciljeve, u humanitarne svrhe, sve je bilo posve volonterski. Ali elita ostaje elita i smrt fašizmu, sloboda narodu!
Odvezla sam nas kod nje u stan, tamo smo se smijali do ranih jutarnjih sati ismijavajući elitu i babetine iz Lions Kluba koje nemaju osjećaja. Po svim kriterijima zadovoljavaju norme za mentalne institucije. Darko je zaključio da smo Ljerka (scenografkinja), Morana (redateljica) i ja (novinarka) potencijalna lezbijke, jer smo sarkastične.
Sjela sam u auto i provjerila mobitel, nije bilo poruke. Stigla sam do kuće. Cijelim putem razmišljala o tome kako izgleda i bi li mi smetalo da je ćelav, dežmekast, debeo, mršav, prištav. U sobi sam pustila na CD-u pjesmu Faithlessa 'Insomnia'.
Dok sam se tješila mišlju da se nikad neću s njime vidjeti, zaspala sam.

Vaša, Estera