|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
||||||||
|
BOWLING FOR SOUP: 'DRUNK ENOUGH TO DANCE'
(Silvertone / Dallas) 
Prije nego što kažem nešto o novome albumu grupe Bowling For Soup imam jednu primjedbu koja zapravo i nema previše veze s kvalitetom glazbe, a tiču se i ovoga albuma: Kakvoga smisla imaju ova blesavljenja sa "skrivenim" pjesmama? Na omotu lijepo piše šesnaest pjesama, i uz to je ta šesnaesta, navodno posljednja, bonus pjesma. Ako ćete od toga napraviti nekakvu zafrkanciju (kao Eels sa pjesmom 'Mr.E's Beautiful Blues' koja nije navedena na omotu, a objavljena je kao prvi singl s albuma) onda sve to može imati smisla, ali ovaj sistem koji je iz nekog razloga postao "in" više uistinu nema smisla. To je kao da, igrajući košarku, šutirate s centra "sky hook", samo zato što vam se čini štosno, bez obzira što je najčešće beskorisno i izgleda bedasto. Vratimo se onom DC-u. Šesnaesta pjesma završi. I sad morate čekati desetak praznih zvučnih zapisa, da bi poslušali još dvije-tri minute, od kojih ionako nitko ne očekuje previše, inače bi ih stavili bliže početku. U njihovim biografijama nigdje nije navedeno, ali momci izgledaju kao da su podosta vremena provodili družeći se u lokalnim rupama s poznatom američkom brzom hranom i konstantnim dotocima piva. Četiri bucmasta mladića od kojih je jedan, ako ćemo se ravnati po Arhimedovim teorijama, kadar istisnuti sadržinu prosječnog olimpijskog bazena, udružili su se prije osam godina u Wichita Falls, u saveznoj državi Texas, ali prve primjetljivije znakove života počeli su davati 1997. debi EP-jem 'Tell Me When to Whoa!' i LP-ijem 'Rock On Honorable Ones!!!'. Pred nama je njihov treći album 'Drunk Enough To Dance', a živahni punk-pop/power-pop kvartet ne pokazuje tragove zamora. Treba biti pod teškim utjecajem maligana da bi se ovaj album proglasilo revolucionarnim proizvodom, ali mora im se priznati da su za glavu viši od većine istomišljenika koji su se zaputili u tumaranje hodnikom koji se ukazao iza vratiju koje su Green Day širom otvorili s 'Dookie'. Pjesme koje sklada pjevač i gitarist Jarret Reddick čvrste su i oštre, ali potkožene s dovoljnom dozom melodioznosti da vam ne dosade nakon prvih dva-tri slušanja. Ponovit ću još jednom - teško da ćete uz ovaj CD doživjeti prosvjetljenje, ali uz adekvatan broj potrošenih kalendara iza sebe, mogli bi se dobro zabaviti.
Party on, Wayne!
Mladen Vukšić
Copyright © 1996. - 2002. Internet MONITOR
|
|
|||||||
 |
|
|
|
|
