|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
||||||||
|
HIGH ON FIRE: 'SURROUNDED BY THIEVES'
(Relapse; 2002.) 
Za jedan tako veliki žanr i tako bogatu scenu kao što je metal opako je nevjerojatno da ne postoje na njoj srednji bendovi. Ono, postoji ta b kategorija u metalu kojem je dodan prefiks nu-, što je sasvim jedna druga scena, postoje ti neki omanji bendovi koji imaju odana, ali mala sljedbeništva, a tu su, osim nešto starijih bendova, jedini Slipknot koji su poznati i vrijedni i na vrhu su, ali evo nešto prijete da će se i oni raspasti. Ali šta - ne postoje bendovi koji sviraju metal, dobri su, a da spadaju među bendove za koje su ljudi, osim onih rijetkih ljubitelja, čuli. Maskirane pijandure su tu da probijaju led, ali nakon što ih ljudi čuju nemaju se za šta drugo uhvatiti, osim što mogu potražiti njihove uzore i čeprkati po onome što im je prethodilo; ali gdje je zabava u kopanju po prašini? Neurosis su nekako stalno na tom putu da se uvrste na vrh te sredine, ali nešto ih ili neće sreća, ili oni tako ne žele, ili, što je najvjerojatnije, idu malo previše unaprijed i nisu tako lako uhvatljivi. Meshuggah su se skompali s malim Osbourneom pa ih je veliki Osbourne poveo na turneju i na dobrom su putu da postanu veće ime, Mike Patton to ne želi napraviti od svih onih bendova u kojima je član ili samo gost, Disturbed su malo previše blesavi, a Roadrunner već dugo nije adresa gdje bi se moglo tražiti nove metalce. Ali društvance koje se okupilo oko malih izdavačkih kuća poput Relapse su nepresušni zvjerinjak i trebaju samo još odabrati oko koga će se više potruditi i preko jedne zvijezde probudi cijelu tu scenu. Osim Neurosis, tu bi ulogu mogli odigrati Mastodon, s Pattonom se druže power-post-heavyjaneri Isis, a i Breach su čisti neotkriveni dragulj. High On Fire samo se nastavljaju na niz i zvuče kao da bi mogli štošta, a tek su stigli do albuma No.2. Ovaj mladi bend vodi Matt Pike koji je, nakon što mu se raspao kultni doom-metal bend Sleep, unajmio basistu i bubnjara i osnovao HOF. Ovako okupljeni 2000. su ove metal stoner-rock zlice objavile prvi album 'The Art Of Self Defense'. Nakon prvih deset sekundi jasno je da su ishodište njihove glazbe Black Sabbath, a u jedanaestoj postane očito da uopće na nalikuju na Ozzyja i ostale djedice jer bend kombinira moć i brzinu stoner-rocka u kojem rifovi samo cure i guraju jedan drugog, ali su brutalni i grubi za što im je trebala pomoć dooma. Kad bi bili bolje producirani - čišće, izražajnije, potenciranije - mislim da bi ovo bila glazba kojom bi se dalo rušiti zidove (zato, hvala trubljama biblijskim na nesavršenosti). Ni Pikeov glas nije baš za pohvaliti se - slab je, tih i nekako nemuzikalan - pjeva otprilike kao da priča u nekom malo bržem ritmu i nekako kreštavije. Ali zato je tu ta mamutska glazba - nisu teški bas i brzi bubanj za zanemariti, ali gitara ovdje glumi glavnu ulogu. Pike sipa rif za rifom i zvuči kao da ne misli stati sve dok ne prođe krug Mliječnom stazom, mada uopće ne izvodi neke posebne kerefeke, a još svira i te toliko neobljubljene i zaobiđene solaže. On jednostavno uzme tu gitaru, zasvira je i prazni iz sebe tu silnu muziku koju nosi. Pa recimo u 'Thraft Of Canaan' odsvira ambijentalu u svom najsurovijem obliku za 2003., a u 'Hung, Drawn And Quartered' priviri među speed bendove iz osamdesetih koji nisu znali kud bi s energijom. Svo vrijeme High On Fire, međutim, ne smanjuje brzinu i briga ga je što u 40 minuta ne daju priliku niti za odahnuti.
Naslovnica 'Surrounded By Thieves' jest nečuveno neoriginalna, ali odavno smo shvatili da vanjština ne čini čovjeka pa su tako i ova tolkienovska spodoba i koplja oko njene glave jedna od mogućih inspiracija za album, ali ne baš i naročito predstavljanje. Jer HOF sviraju moderni metal s elektrošokom u rukama i apsolutno sirovom agresivnošću u grudima koju prazne na sebe. Oni ne režu glave, ali pretvaraju ono što je unutra u prašinu.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|||||||
 |
|
|
|
|
