|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
||||||||
|
ORTHODOX CELTS: 'A MOMENT LIKE THE LONGEST DAY'
(Metropolis, 2003..) 
Jedina prava irska grupa na Balkanu, Orthodox Celts, oglasila se albumom koji baca potpuno novo svjetlo na njihovo stvaralaštvo. Do sada usredočeni na vesele pošalice i irsku hopa-cupa ikonografiju, okušali su se u autorskim kompozicijama, koje će, svakako, izazvati kontraverzna mišljenja i dijametralno suprotne efekte. Oni koji su ih do sada voljeli zbog napitnica, teško da će biti zadovoljni materijalom. Oni, pak, koji su očekivali growing up potez u genezi benda bit će zatečen količinom promjena. I to, prije svega, u zvuku. Nabolje, naravno. Nema tu više mladalačkog krkljanja žlijezdi, to je odrasla sedmorka, koja se bori za svoje mjesto pod suncem, svjesna svojih mogućnosti i svojih potreba. Nema tu klicanja pivu i reminiscencija na Loch Lomond, ovo je melankolični album preispitivanja i traženja odgovora, sjetni, skoro depresivni pejsaž iscrtan vodenim bojama. I više nego ikada, mr Ana Đokić, ključna osoba benda (violinistkinja, prvi magistar ovog instrumenta u istoriji evro-popa, službeni promoter Yamahe), ličnim je (ženskim) stavovima obojila 'Moment Like the Longest Day'. "Zaključana u svom zatvoru" tražila je izlaz kroz ovaj nosač zvuka, trudeći se da nađe savršeni balans između klasičarskog obrazovanja (kojeg je htjela udjenuti u projekt) i prijemčivosti tržištu. Rezultat je dugotrajno porađanje albuma koji će, ako ne prodajom ili brojem skinutih singlova, kompleksnošću ostati i kad grupe više ne bude. Glas Ace Celtica nikada nije zvučao sugestivnije, aranžmani nikada bogatiji i raskošniji, prepuni krasuljica, a zanimljivo je da se na ovom projektu mr Đokić prvi put okušala i kao glavni vokal, i to sasvim uspješno. Očigledno prihvaćajući kao svoje, stihove Grkinje Colette Ioannidou, napisala je klasičan pop broj (kojeg je mogla prodati bilo kojoj od top Billboard pjevačica i zgrnuti pare) i zapjevala 'Can You Get Me Out', u maniri prave "zelene ruže". Pjesme koje će slušateljstvo na prvi mah osvojiti nalaze se na početku CD-a. Prva je naslovna, caveovski intonirana, toliko da bi gospodin Jack the Ripper svoju sljedeću inkarnaciju mogao očekivati u Sindidunu. Druga stiže odmah poslije 'A Moment...' i zove se dječački neodoljivo 'Captain Moonlight And Me' Naravno, ni na ovom projektu, Kelti nisu zapostavili svoje najubojitije oružje - instrumentale u kojima glavnu riječ vodi mr Đokić. Uostalom, 'The Celts Strike Again' i dalje zatvara sve njihove koncerte i najomiljenija je numera među razigranim mladićima u prvom redu obmotanim zelenim zastavama. 'Humors Of Scariff' je na tragu dosadašnjih pumping "hajmo sada veselo veselo" instrumentala, dok je 'Front Row Theme' rokerski nabijena igrarija violine i pravog rock benda. Za birane konzumente ostavljene su dvije balade - 'Eimer' i 'Dead End', jedna bolja od druge. Iako je u to bilo teško povjerovati prije izlaska, Orthodox Celts su snimili rockerski album. I to im nitko ne može poreći.
Željko Milović
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|||||||
 |
|
|
|
|
