|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
||||||||
|
RADE RAPIDO RADARES AND BENDARES: 'KAMO SJUTRA'
(Komuna; 2001.) 
Malo se ko sjeća kako je počeo uspon Johnnyja Štulića - izašao je početkom osamdesetih na prljave gradske pločnike i iz trougla gradskih kafana izvukao na svjetlost dana inventar - ljude, lusere i vječne bundžije, govoreći jezikom ulice, objašnjavajući šta se dešava u glavama "onih na kojima ostaje ona zemlja". Zašto ovo pominjem? Zato što je taj princip ulaženja u onaj sloj ljudi "što na mentalnim barikadama stoji" porodio toliko sjajnih projekata da je skoro uvijek postao dobitna kombinacija. Podgorica i njene 'Nasca' transferzale bez početka i kraja, po pravilu i bez svrhe, u središtu su pažnje najkontraverznije ličnosti urbane Podgorice, rapera Rada Rapida - Radaresa na projektu 'Kamo sjutra'. Već i sam naslov nosača zvuka govori o tome što je bila ideja vodilja projekta - I Bog sebi stvori pticu rugalicu - poigravanje sa neourbanim načinom života, ironija i samoironija, provokacija i čeprkanje po tek zaliječenim (ili još uvijek otvorenim) ranama crnogorskih stogodišnjih podjela na "gornje" i "donje", "divlje" i "pitome", ruralne i nazoviurbane. Kroz osam od devet pjesama Rade se poigrava sa depresivnim optimizmom Crnogoraca, posebice Podgoričana, tako da iz stihova provijava miris podgoričkih pločnika - skupi automobili što prelaze most Braće Zlatičanin, nesnosna vrućina koja prži dokone "sjedače" na gradskim terasama, utegnute srednjoškolke na korzou kao na smotri mesa, utegnuti sredovječuljci im dobacuju, trudeći se da ih upecaju na sveto trojstvo sloja novopečenih tvrdih momaka - skupa kola, zlato, levor... Ikonografija dobro poznata svima posljednjih deset godina u tvrdoj zemlji montenegrinskoj. Što se tektualnog dijela projekta tiče, Rade je najviše pažnje posvetio tradicionalnom odnosu "muško-žensko", izrugujući macho principe "uđi u kola", "dođi ovamo", "imaš momka, pa me sad ne poznaješ", strogo upotrebljavajući podgorički sleng, te tako sužavajući ciljnu grupu kojoj je album namijenjen. Ili, barem, kojoj je preferiran. Naravno, urbana provokacija ne bi bila potpuna ukoliko se ne bi čačnula plamteća tema "poslije droge mogu vas bačit", ukoliko se ne bi poigravalo našom "svi u skloništa" kolektivnom paranojom, a pravi tekstualni biser je minimalizam 'Đe si brate', himna letargiji i praznini podgoričke svakodnevnice. Muzički gledano, nosač zvuka vrvi od muzičkih citata trance-acid provenijencije, ali ni u kom slučaju to zahvatanje u vagan modernog zvuka ne ide u domen kopiranja. Jednostavno, Rade Rapido i brojni saradnici nijesu izmišljali toplu vodu, već su se priklonili lepezi Novog Milenijuma i to na solidan način. Možda paradoksalno, ali je muzički najbolje odrađen instrumental 'Mahovina', koji i zatvara album, acid u najprefinjenijoj varijanti, prijatan za slušanje, za opuštanje, za mrdanje... Rambo Amadeus je gost na nosaču zvuka, u pjesmi 'Viđi ovu' (cio tekst pjesme je - "Viđi ovu. A viđi onu. Viđi ovu. A koju?" i tako u nedogled), za koju je snimljen intrigantni spot. U njemu Rambo i Rade sjede ispred TV aparata negdje u dvorištu, na ekranu se smjenjuju žene all shapes and sizes, a njih dvojica s rukama u gaćama, poskakuju na stolici.
Muzika sa ovog CD-a korištena je za pozorišnu hit-predstavu 'Otpad' Crnogorskog narodnog pozorišta.
Željko Milović
Copyright © 1996. - 2002. Internet MONITOR
|
|
|||||||
 |
|
|
|
|
