|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
||||||||
|
ASIAN DUB FOUNDATION: 'ENEMY OF THE ENEMY'
(Rinse It Out / Dallas; 2003.) 
Još kad su početkom devedesetih nastali, Asian Dub Foundation nisu bili samo bend nego inicijativa, pokret koji se okupio oko ljubavi prema glazbi i sličnim pogledima na svijet. S vremenom su se skoncentrirali na glazbu i kad su došli do svog trećeg albuma, 'Community Music' bili su "samo" bend koji radi super glazbu. A baš tada su najavili kako se vraćaju počecima (i naslov albuma je bio ime davne inicijative) iako im se sad dogodio paradoks - objavili su svoj najbolji album, postali su veliko ime i napokon došli u poziciju da svoje ideje poruče širokim masama. Ironijski prst sudbine otišao je u međuvremenu tako daleko da je bend napustio pjevač kako bi se posvetio antirasističkom aktivizmu, a u bend je došlo nekoliko novih članova, sve od reda strašno antipatičnih; i netalentiranih isto. Jer 'Enemy Of The Enemy' je četvrti ADF album, najeksplicitniji i najangažiraniji njihov dosad, ali i dosadan i autokopirantski. Glavna mana ovog albuma je u tome što govori o ključnim problemima modernog zapadnog društva, ali kroz tekstove opako trivijalne i nenadahnute koje su mogli naći u najbližem srednjoškolskom referatu (a ipak su za svaki slučaj uz svaku pjesmu objasnili o čemu pjevaju). 'Fortress Europe' govori tako o našem kontinentu kako bi mogao izgledati 2022. pa tako ADF predviđaju hi-tech granice s robotima čuvarima i kibernetskim psima, kao da nije jasno da će Europa suptilnijim metodama onemogućiti da joj se itko približi, a ako se to i dogodi imigrantu neće biti moguće uključiti se u društvu. U 'Blowback' govore o neželjenim posljedicama CIA-inih akcija, Sadamu kao proizvodu američke politike, a ne idu dalje od općeg mjesta izdvajanja Hollywooda i McDonald'sa kao utjelovljenje imperijalističke politike čije je sredstvo CIA-e. A naslovna i završna pjesma govori posredno o teroristima kao o "neprijatelju neprijatelja" što bi ga sada trebalo činiti prijateljem, što je van razuma jer nitko tko radi sranja ne može odjednom postati prijatelj jer radi sranja i nekome tko mi je neprijatelj. Zato najbolje pale trenuci kad Ejžni ne pametuju i ne patetiziraju nego kad govore o sebi bliskim i za zapadnu društvo ključnim problemima. Takav trenutak je '1000 Mirrors' o tabuu kućnog nasilja, posebno nasilja prema ženama, posebno u nebjelačkim zajednicama. Dojam je još bolji jer na pjesmi gostuje uskrsnula Sinead O'Connor koja daje pjesmi melankoličnu magiju. Glazba kroz cijeli album nije baš plesna - sve je puno manje moćno i manje glasno, ritmovi su tanki i mlitavi, istočnjački melos, mada je malo više iskorišten, čak je pomalo ružnjikav, a gitare klonule, blijede i njonjave (ni Ed O'Brien iz Radiohead nije puno pomogao). Zapravo na albumu se svako malo pojavljuju dijelovi opako slični, ako već ne isti onima s prethodnika.
Prijateljski zbroj daje - tekstove koje već godinama pjevaju anti-globalistički vrapci na grani, muziku monstruozno istrošenu, produkciju nemaštovitu, a generalni osjećaj je onaj sveopće praznoće i neprivlačnosti. Ne sjećam se ovako naglog srozavanja nekog benda. Za dobre namjere
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|||||||
 |
|
|
|
|
