|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
BLUR: 'THINK TANK'
(Parlophone/EMI/Dallas; 2003.) 
Prije negoli su objavili svoj predzadnji album '13', svi su pričali o tome kako će Blur zvučati, i stabilnost ovog dijela Mliječne staze ovisila je samo o tom albumu. Hoće li biti dobar, hoće li biti slušljivo eksperimentalan, i šta to ovaj cvili kako ga je ostavila cura? I tad su se Blur svidjeli mnogima koji ni primirisat neće prijašnje albume. Zvučali su kao da su iz njih eksplodirale ideje što su ih čuvali godinama i onda kad su im prsti došli do usijanja, zgrabili su te žice i udaraljke u ruke i izbacili iz sebe tu eksperimentalnu kerefeku u koju je bilo lako zaljubiti se. I to ne samo zato što su do tada bili prečesto njonjavi, nego zato što je bilo jasno da im je trebao takav album i da su ga napravili iz srca. Otada je puno mulja proteklo Temzom i Blur postaju muzejski artefakt koji je još na životu samo zato što članovi benda misle da bi se bilo glupo razići, a imaju dovoljno zajedničkoga da se mogu trpjeti (ali ne sve, jeli Grahame?). Damon Albarn je očiti vođa i glavni čovjek za odluke pa su ga njegova iskustva prije ovog albuma ohrabrila da se ne vrate u "Girls who like boys, who..." fazu. Prvo je pokorio svijet s Gorillaz, pa čačkao po afričkoj prašini za projekt 'Mali Music', razišao se s Grahamom Coxonom i još stao iz svoje tople londonske sobe u obranu arapskog svijeta od američko-britanskih agresora. Nakon toga rodio se sedmi Blur - 'Think Tank'.
Velika buka, ali rodio se miš! Stvar je tome što više nitko od Blur ne očekuje nešto naročito, niti je iščekivanje novog albuma izdaleka tako napeto (sve više mi njihova storija nalikuje na onu o Pearl Jam!?!) pa si onda oni mogu priuštiti svašta. A 'Think Tank' je album kojim bend poručuje šta misli, a ono što sviraju prilagodili su tome šta misle. Svirka je više u maniri '13' nego ranijih albuma, mada su puno manje pretenciozni i opušteniji. Čak i uz te raznolikosti u pjesmama - koje variraju od sirove pankijane (i taj Graham radi nešto u tom điru), preko surf balada i soloa na saksofonu do običnih pjesmica - i mada su ih producirali različiti ljudi (Norman Cook a.k.a. Fatboy Slim, William Orbit i Ben Hillier) album zvuči povezano u cjelinu. Premda povremeno djeluju proračunato i neopušteno, što opet ne znači da nešto proračunato ne može biti i od srca. Ima i ono valjda neku svoju računicu.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
