|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
EELS: 'SHOOTENANNY!'
(Dreamworks/Aquarius; 2003.) 
Koliko god se svi mi trudili prikazati se kao objektivni demokratični promatrači svijeta oko nas (ovo me podsjetilo na jedinu enciklopediju koju je u djetinjstvu moja generacija imala priliku posjedovati), zapravo smo itekako subjektivni. Ništa drukčije nije ni sa kritičarima. Glazbenim, književnim, filmskim, svejedno. Mea culpa, kod mene je povećani priliv subjektivnosti vidljiv kod Marka Everetta, zvanog E. U povremenim napadima objektivnosti priznajem da im je 'Electro-Shock Blues' pravo remek-djelo alternativnog rocka devedesetih, dok su ostali ipak samo vrlo dobri albumi. U toj je klasi i njihov najnoviji CD, imenom 'Shootenanny!'. Osjećaj za pop melodioznost spojen s neortodoksnošću izvođača koji ne mari za top ljestvice i ovdje izbija na površinu, a posebnost Eels (za one koji ih u korist svoje štete još nisu upoznali) je u tekstovima koji istražuju tamniju stranu ljudskih osjećaja.
E-ovo skladanje i dalje se oslanja na kombinaciju čistih pop melodija, depresivnih tema i nonšalantno šetanje unutar žanrova, što mu je znalo priskrbiti usporedbe s Beckom (te je paralele dodatno navlačila sličnost njihovih glasova), a nije mu daleko ni Jeff Tweedy, iako 'Shootenanny!' ne eksperimentira sa zvukom u količini koja je zaposjela posljednji Wilco album.
Ukratko, uspoređujući 'Shootenanny!' s ostalim albumima Eels, mogli bi ga nazvati gotovo blues albumom unutar njihova opusa, nastavak neprekidnog niza pažnje vrijednih albuma.
Mladen Vukšić
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
