|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
KNEZ: 'TI ME ZNAŠ'
(CITY; 2003.) 
Mora da Knez boluje od poremećaja višestruke ličnosti. Jer, da nije tako, kako bi se drugačije mogla objasniti činjenica da se u tijelu jednog čovjeka kriju dvije, dijametralno suprotne osobe - Dr Džekil, urbani lik koji teži sofisticiranom italo-popu i Mr. Hajd, pinkovska spodoba koja u svoj torbak ubacuje sve što se na muzičkom đubrištu može naći, od jeftinog densa do kvazi-dragačevskih trubača. Prvi simptomi bili su vidljivi još prije nekoliko godina, kad se ovaj crnogorski pjevač iz čista mira, od soft-soula i dopadljive muzike za plesne podijume okrenuo kreiranju mutant albuma 'Pop Folk žurka vol. 1'. Stvar je evoluirala pjesmom 'Trešnje bijele' na albumu 'Daleko, visoko', da bi prošle godine bio publikovan novi maligni klon - vol. 2. Kad se prašina slegla i svi mislili da je najgore prošlo, đavo je došao po svoje - izvođač visokokvalitetne 'Mia Bella Signorina' (koja i dalje drži visoko podignuti barjak ovdašnjeg popa) publikovao je za CITY records album 'Ti me znaš'. I na njemu su napokon pale maske - skrivena strana sadašnjosti je izašla na vidjelo. Ni tamo, ni vamo, zagubljen u bespućima dodvoravanja širokim narodnim masama, Knez je na novom nosaču zvuka slušateljstvu ponudio dvije vrste kompozicija - kvazi-dens (disko, pop) i kvazi-folk. Deset je numera na albumu (plus bonus 'Pobijedila si ti', srebrna sirena sa Skala 2002, te instrumental naslovne) kojeg otvara folk bljuzgavica 'Pola ljubavi', pravi 'Grand šou' broj u kojem se Knez s lakoćom transformiše u ispisnika baštine Željka Šašića, lamentirajući "kaži srce kaži, sada kad ne važi decembar na plaži". Slijede 'Vrijeme' i 'Moj život', bezlične pseudo-pop varijacije sa "tepisima" klavijatura prevaziđenim još prije desetak godina. Nema živih gitara, ni bubnjeva, kao na ranijim Knezovim ostvarenjima, a 'Još uvijek' 'Nema (ni) ljubavi', kako glase naslovi pjesama kao preslikanih sa uniformnih 'Disco hits' kompilacija, aktuelnih još prije nego je ovaj autor sa Rambom snimio 'Đeda Nika'. Jedva da prelaznu ocjenu zaslužuje i naslovna numera, postavljena pretenciozno i široko, očito sa namjerom da postane evergrin, međutim, tog laskavog epiteta neće biti ni na puškomet, jer je jedina intrigantna u ovoj baladi činjenica da nas, umjesto deset, vrišteće gitare vraćaju dvadeset godina unazad, u šarene osamdesete i bezgranična soliranja popularizovana u američkim filmovima B-produkcije. Tek u centralnom dijelu CD-a nastupa pravi horor. 'Da imam dva života' nije tipični 'Grand šou' narodnjak, ne, bilo bi dobro da jeste, ali nije. Pjesma je iskonsko dno sa Ibarske magistrale, do te mjere utopljena u srču da je čak i kralj vašara Jašar Ahmedovski snimao urbanija ostvarenja od ovog. I kad se misli da od goreg nema gore, stiže kazna - 'Skim (na CD-u piše baš ovako) da tugu podijelim'. Da li ste ikada pomislili kako bi izgledalo da je nekrunisani kralj Jamajke Bob Marley pukim slučajem živio u Guči? Ova numera pokazuje na šta bi to ličilo. Kreću rege gitare, nastavlja se dobro poznati ritam Centralne Amerike, i nakon što kompozicija počinje da poprima urbane konture, slatku nirvanu uništavaju zvuci dragačevskih truba. Treba li reći da je ovaj spoj potpuno neprirodan, i da su pobrkane babe i žabe? I treba li reći da će ova kompozicija biti mega-hit, upravo međ ciljnom grupom kojoj je i namijenjena? Da ni đavo nije toliko crn, pokazuju dvije numere, 'Vrati se', pravi pop hit, i 'Svejedno', soft soul balada na tragu najfinijih ostvarenja Isaaca Hayesa - Knezov nazal se odlično uklopio u temu, a odlična scat dionica na kraju kompozicije samo pocrtava dobro aranžmansko rješenje.
Mora da Knez pati od poremećaja višestruke ličnosti. Jer, da nije tako, neshvatljivo bi bilo da je izvođač što je pretendovao da bude vodeći muški vokal ovih prostora dopustio sebi toliko srozavanje u vidu in flagranti sjedinjavanja sa atmosferom koja neodoljivo vuče na šatre, pare zadjenute o rever, prsate pjevačice, zlatne zube, mućkalice, ćevape i podvarak. Očito se
povinuvši merkantilnom duhu pijace i ulice, Knez je na ivici bezdana muzičkog besmisla, bezdana čije se dno samo nazrijeti može. I sam je za to kriv - sam pao, sam se ubio.
Željko Milović
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
