|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
||||||||
|
RAZNI IZVOĐAČI: 'THE MATRIX RELOADED: THE ALBUM'
(Maverick/Warner/Dancing Bear; 2003.) 
Dan danas ne vjerujem svojim ušima da je ovo sve što čujem. Tih nekoliko pjesmica sve su što nudi taj strašni soundtrack, dvostruki čak, 'Matrix Reloaded' na kojem se našla sama krema američke distorzirane glazbe i to na najgledanijem filmu godine (šta netko sumnja u ovo?). Na ova dva CD-a s devetnaest pjesama (ej, 19, hrpetina čovječe!), zapravo je sedam pjesama koje imam razloga slušati. Većinu čine šablonske orkestracije Roba Dougana i Dona Davisa skladane za film, slične stvari nude Juno Reactor, a tu su još i kratak instrumental Linkin Park kojeg se jedva može nazvati introm, Oakenfoldove tech-rock petljancije i stara stvar Rage Against The Machine. Dakle, pjesme koja je dovoljno eventualno jednom poslušati. Ostaje sedam veličanstvenih. Ali, pobogu, veličanstvenih samo na papiru!?! Prvi među jednakima je Marilyn Manson sa 'This Is The Shit' koji zvuči kao stari Filter i veseli samo zato što se god of fuck vraća. Rob Zombie zvuči, naravno, kao White Zombie s blesavim efektom na vokalu što ima smisla kao i ples na tisuću leševa; savršeno. 'Lucky You' Deftones je nabrijani elektroidni trip-hop bez gitara (postaje me strah za taj Def#4), a odmah iza nje je okraća 'The Passportal' Chino Morenovog projekta Team Sleep zbog koje sam se upitao što ću u budućnosti slušati jer Mikea Oldfielda u suradnji s Duran Duran ne namjeravam. Bogomoljci P.O.D. su uobičajeno molječivi, sakralni i puni dobronamjernih upozorenja zbog čega ćemo im mi nevjernici jednom biti zahvalni. Ünloco su točno kakvi trebaju biti - moderan, ne previše žestok i nikad dovoljno melodičan novi metal gotovo u rangu Ill Nińo. Sedma od bile-smo-veličanstvene-dok-nas-nije-poslušao pjesama je 'Zion' Fluke, prikladno armagedonski sumoran, ali plesan (nije li najljepše plesati na vatri) komad etno-housea. Drugi CD popujnjavaju orkestralni komadi, dijelom nalik na glazbu iz 'Star Wars', pomalo džejmsbondovski, a povezuju ih brzi ritmovi, hiper-jednostavna gudala i osjećaj provlačenja kroz vrijeme. Ono, očekivano.
Sad kad se osvrnem unatrag mjesec-sva sjetim se kako sam se nadao da će 'Matrix Reloaded' biti dobar sažetak zbivanja s gitarske scene u sezoni 2003. Sad mi je jasno da on nije ništa više od deja vua, opako kratkotrajan prozor kroz vrijeme. Ništa više od napomene da prave stvari tek stižu. Možda.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|||||||
 |
|
|
|
|
