|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
MINISTRY: 'ANIMOSITISOMINA'
(Mayan/Sanctuary/Menart; 2003.) 
Pad popularnosti Ministry od prije 11 godina pa do danas bio je strmoglav, ali od tada pa do godine gospodnje nisu se puno promijenili. Probali su momci u međuvremenu još nekoliko tuceta novih droga te svojim kvartovskim dilerima nabavili novu vikendicu na jednom od Velikih jezera, ali Ministry i dalje zvuče tako da bi ih prepoznao između milijardu bendova. Tužno je jedino to što bend koji je stvarao industrail nije dobio nikakvo priznanje za te postavljene temelje, a što se sadašnje glazbe tiče kao da nisu postojali. Nesreća je u tome što njihova glazba, takva tmurna i hladna, nikad ni ne može biti dio mainstreama (2,5 milijuna prodanih komada one komadine od 'Psalm 69' bio je tek rijetki izlet mnogima). Ali šta je je, malo su se oraspoložili u zadnje vrijeme. Posljednje godine s jedinicom u rednom broju ovi čikaški industrijalci objavili su 'Dark Side Of The Spoon', izuzetno mračan, blatno spor i kao tanker težak album prikladan za ubijanje veselja i na tulumu 13-godišnjakinja. Znači, bio je dobar. 'Animositisomina' je posve drugačiji. Puno je brži i siroviji, gitara očito puno više vlada, raspoloženje je više buntovno, a ne rezignirano i Ministry sad opet zvuče tako kao da žele da ih tinejdžeri slušaju. A s obzirom da je retro probudio neviđene zločine spram ukusa (a šta da vam kažem, čak mi i fudbalerka izgleda simpatično naspram mnogočega), lijepo bi bilo da Jurgensen i Baker omaste svoje zle brke. Ali, zasad ništa od tog. Čudno je međutim što Ministry nisu sada iskoristili čari moderne produkcije sposobne za kerefeke koje su oni krenuli otvarati prije 24 godine. 'Animositisomina' (prvi njihov loš naslov albuma) ne želi ni čuti za nove produkcijske divote nego su si ovih deset pjesama obojali zvukom na razmeđi moćnijeg punka (preradili i Buzzcocks) i jednostavnijeg metala uz standardno prevladavajuću inžinjersku osnovu što je moglo nastati puno prije. 'Broken' recimo zvuči kao simfo-heavy industrial iz '86., a 'Impossible' s tom gitarom zvuka konzerve još ranije. No, bitno je da su ponovno počeli svirati veselu depresiju. Kao i prije, Ministry ne zabrinjava neskromnost pucanja na visoko pa kao što su napravili ledenu himnu s tendencionzoj naslovljenom 'N.W.O. (New World Order)' sada su na naslovnici okupili križ, Davidovu zvijezdu i polumjesec. Dakle, religioznosti svih zemalja ujedinite se (kroz završnu pjesmu 'Leper' provlači se otkucavanje sata, a usemplirani su istočnjački duhački instrumenti!?).
Što je najgore album čak i zvuči dobro, ali bend je puno izgubio na identitetu. Znači da potpis Ministry i nije toliko nužan. A mogli su snimiti baš što god su htjeli. Mislim, ionako ih nitko ne sluša.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
