|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
||||||||
|
NIGGOR: 'DOG ON A NEEDLE'
(Goraton; 2003.) 
Niggor je napravio odličan album. Pametno osmislivši drastičnu promjenu smjera, koracima od sedam milja se udaljio od hop-cup kvazi-rap poskočica koje je radio sa sastavom Monteniggers, priklonivši se sasvim novoj formi, deficitarnoj, ali mislim i slabo potrebnoj ovim prostorima. Evropa? Možda. Bogohuljenje je i pomisliti da se Niggorovo dance ostvarenje može staviti u isti koš sa onim kojim nas posljednjih godina bombarduju televizije. Zbog njih je, uostalom, ovaj, u svjetskoj muzici sasvim regularni izraz, zadobio kancerogeni smisao od kojeg se nikad neće oporaviti (srbijanski i hrvatski dance - još jedan dokaz da su svi korovi od istog pelcera nastali). Sve na nosaču zvuka štima, i priznanje se mora dati, čak i ako se ne voli ovakva vrsta muzike. A ona nosi, mami, tjera na mrdanje, na pomišljanje o ostrvu na kome je sve cool, obline u obilnim količinama, hladovina, hladni kokteli, a kolači vise o drači. Hedonizam, baka... Ovo je plesni album u najfinijem, prefinjenom muzičkom smislu te riječi, ritam njiše, pa nosi, pa opet njiše, i uljuljkuje u slatkaste mirise i okuse Mediterana. 'Dog On A Needle' otvara hiper-hit 'Desert Island', uz zarazni refren zbog kojeg na repeat postavite player i uživate do iznemoglosti, "I take my babe on a desert Island", oh yeah... A kada predahnete, iz zasjede čeka 'We Are Real' za kojom vape otvoreni šankovi, uz mnoštvo "bikini girls with machine guns" (odlična Tijana Bogićević kao ogstujući vokal). Nastavak je logičan - prizivanje dolce vita života visokooktanskih mighty sedamdesetih, 'Disco-Ball' iznad podijuma i na CD-u, zvonarice, znoj, seks i dekadencija groznice subotom uveče. Ako su asocijacije na Studio 54 bile neizbježni pratilac ovakvog projekta, onda je 'Little Down And Out', modern-bluesy intonirana numera više nego iznenađujuća. Tupi i memljivošću nabijeni osjeti crne i hispano Amerike u paraleli sa bjelinom kamena oko Škurde, St. Matijasa, na Trgu od oružja - neminovnost mirenja, depresija, lijenost i vrelina toliko gusta da se nožem može rezati, ista lica u kalama koje se završavaju na jednom od dva vodom zalivena izlaza. Kakva produkcija i kakva slowhand atmosfera! Za očekivati je da će među pukom najveće interesovanje probuditi trip-house verzija tradicionala 'Nevjeste Jadrana' (ili 'Zaljeva Hrvatskih Svetaca', zavisno s koje se strane Prevlake gleda) - 'Bokeljsko kolo'. Zahtjevno za obradu, nepravilnog ritma, teško da će ovo Niggorovo ostvarenje ponukati mlade stanovnike UNESCO grada da sa facoletima u rukama prigrle (više nego što to sad rade) ostavštinu pomorskih im predaka. Pjesma je dobra, produkcija kvalitetna, ali... Tinejdžerima je 'Dog on...' ponudio remiks omiljene zezalice "Aj, pa se kroz grad zajebaj", a sladokuscima baladerski duet sa Vladom Georgijevim (u čijem je studiju sniman i miksovan album) 'You And Me'. Iako je u više navrata eksplicitno isticao da 'Dog On A Needle' ("Pas na igli") ne znači baš to što prvo padne na pamet (već je to sintagma "kćerke njegovog brata koja je tako nazvala jagnje na ražnju"), očigledno je da ova muzika najbolje paše upravo uz konzumiranje zabranjenih sredstava - hipnotička je, omamljujuća, speed on speed, and vice versa. Istini za volju, to mu dođe neodvojivo kao "loza i kisela" ako je projekat (kao ovaj) zasnovan na houseu, disco-houseu, drum'n'bassu... E sad, da iz zabran-bazena Niggorovog Instituta za biologiju mora proviruju katkad šlaufi Trickyja, Mobyja i ostalih take me higher velikana - proviruju, ali, zar izmišljati toplu vodu na početku XXI vijeka - i ovako se ovom albumu ne smiješi neki tiraž u domaćim okvirima. Ovdje samo mediokriteti prolaze, a Niggor je odradio kvalitetan projekat, CD koji se može mjeriti, po svim nivoima, sa sličnim načinjenim vani. Crna Gora bi lakše prihvatila ovakav album kakvom izvanjcu nego Kotoraninu, i Igor Lazić i njegov alter-ego Niggor dobro su svjesni toga.
Evropa? Svakako.
Željko Milović
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|||||||
 |
|
|
|
|
