|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
||||||||
|
OLEANDER: 'JOYRIDE'
(Sanctuary/Menart; 2003.) 
Ma, znam da sam već negdje bio čuo za ove smradoljube. I onda pročitam u press materijalu da su prodali skoro milijun primjerak prvijenca u Americi prije nekoliko godina. Sjetio sam se tako nekih spotova koje sam viđao; Oleander, biti će da su to bili oni. Nekakav polu-postgrunge, malo Metallice, malo Gunsa, ma ono, za lagano povraćanje kao stvoreno. Navodno im je drugi album totalno krahirao na tržištu, pa su se eto skrasili na Sanctuaryu, kući koja je poznata po izdavanju bendova koji su nekada nešto značili a danas prodaju oko 7 i pol CD-a godišnje. 'Joyride' uglavnom ne donosi ništa novoga u zvuku ovih blesana, s tim da se sada paralele najlakše vuku s Nickelback, jer su ipak ti vrli Kanađani otkupili etiketu za sve zlo i ljigavo u post-grunge/ružnom rock svijetu. Čim album počne, ide kao par žestica, šale nema, da ih netko pogura još bi i stadionima harali. Ali ništa od toga momci, dani polu-slave su za vama, a teško da ćete kroz Sanctuary do novih visina. Nakon žestica slijedi balada, naravno, a momci se svojski trude da skinu ultra-mega-neobjašnjivo veliki hit 'How You Remind Me' spomenutih Nickelback. S njima navodno i turiraju, pa eto još prigode da se nauči zanat od komercijalno uspješnijih kolega.
Prazno je ovo booraz za popizditi. Već negdje oko 5 pjesme koncentracija mi je totalno narušena, pa do kraja albuma slijedi hrvanje sa strpljenjem i živcima. No, ima i ova glazba publiku svoju. Valjda. Ili je bar imala prije nekoliko godina, kada su Oleander još i nešto prodavali.
Mario Grdošić
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|||||||
 |
|
|
|
|
