|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
||||||||
|
RAZNI IZVOĐAČI: 'SADDLE CREEK 50'
(Saddle Creek; 2003.) 
Omaha u Nebraksi slovi kao oaza alternativne rock scene u kojoj bujaju novi bendovi, albumi, projekti, izdanja, što je sve skoncentrirano oko jedne - male i nezavisne - izdavačke kuće Saddle Creek. Vodi je jedan dobar čovjek imenom Robb koji nas u Monitoru nesebično opskrbljuje novim izdanjima svoje meke underground zvuka. Posljednje je izdanje dvostruki album 'Saddle Creek 50', kompilacija pjesama s ove izdavačke kuće i ujedno pedeseto izdanje pod krovom Sedlo Potoka. Na ova dva CD-a našlo se 11 bendova sa Saddle Creek, a svaki je predstavljen s po dvije pjesme - jednom starom objavljenom na regularnim izdanjima i po jednom novom. 22 pjesme za upoznavanje s jednim malim dijelom ove čudne planete... Mislim da ne moram (ali hoću) napomenuti da su članovi ovih 11 bendova povezani rodbinskim vezama, prijateljstvima ili su barem radili zajedno. Oni su jedna sretna obitelj. Zvuk Saddle Creek jest pretežito indie-rockerski i to preciznije melankolično-akustičnogitarski, ali nađe se ondje i štogod drugačije. The Faint su tako debelo zabrazdili u osamesete i New Order, Desaparecidos su mladi neo-punk bend te i dalje stojim uz tvrdnju da im je mjesto rame uz rame s At The Drive-In i ...Trail Of Dead, uz napomenu "društveno svjesno" i "melodično". Bright Eyes su presjajni da bi ih svrstavao u neke kategorije ; jednostavno su zakon bend, najbolji od svih ovdje i onaj koji bi ih mogao pogurati bliže masama. Azure Ray su dvije tugaljive, skoro pa sakralno zvučeče djevojke s klavirom, akustarom i grubim medenim glasom (ako ste se počeli zaljubljivati možete plakati od sretne tuge s njima), Now It's Overhead bi mogao nazvati malo jednostavnijim Pavement i zasad imaju jedan ne pretjerano uspješan album, a Sorry About Dresden jesu dobri, ali moja kapu su prvo skinuli blesavim imenom. Ostatak Saddle Creekk carstva su nešto prosječniji bendovi - Rilo Kiley su žestoki nojzeri s ženom na vokalu, a relativno su im slični Cursive s manje noisea, isto puno distorzija i muškarcem na vokalu. Son, Ambulance pate od lošeg pjevača, a The Good Life i Mayday zvuče kao da bi i mogli biti puno bolji nego šta jesu, ali djeluju da zvuče točno onako kako žele. Pa, dakle, svatko svojim putem...
'Saddle Creek 50' nije baš vrhunski album unatoč tome što je okupio neke sjajne bendove. Nijedan od njih ovdje nije baš došao do izražaja, čak i dotle da se gotovo čine jedan jako nalik drugome. U tome su malo krive i nove pjesme koje više zvuče kao odbačene, a ne sačuvane za jednu ovakvu posebnu priliku. Možda kakav lovator spazi ovdje dobru muzaru za zgrnuti pare, ali ovo je prije svega svećarski dar, slavlje autorstva i dobra prilika za malo druženja oko roštilja, dobrih vibracija i lijepe budućnosti što im se smiješi. Vjerujem da su jako ponosni na sebe. S pravom.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|||||||
 |
|
|
|
|
