![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
STAIND: '14 SHADES OF GREY'
(Elektra/Warner/Dancing Bear; 2003.)
Ne sjećam se kad mi se posljednji put dogodilo da sam skoro zaspao dok sam slušao neku muziku. Ako ni zbog čega drugog, onda me budnim održava sam njen zvuk koji mi ljulja moždane stanice održavajući me tako u javi. Novi Staind me je izmorio toliko da se osjećam polumrtvim, jedva u kontaktu s glavom, a oči održavam otvorenima razmišljanjem o tome kako nešto kao što je glazba čemu je glavna značajka uzbuđenje bilo koje vrste može biti toliko opako D O S A D N O......... Prošla me je volja opet navoditi ona dva velika grunge benda koja besramno i puno kopira vojska neogranđera (a, vidite, rijetko se tko usudi dirati u Nirvanu i Soundgarden?!?), a kod Staind to ni nije najveći problem. Nek' su kopiranti, neće me ubiti prepisivanje, ali njihovo mrtvilo i glazba ogoljena od svog entuzijazma, želuca, krvi (kako god hoćete nazvati ono što se u finim knjigama opisuje kad nadahnuće) ubijaju me u pojam. Ovo je negdje čevrti ili peti put da slušam '14 Shades Of Grey' i što ih više slušam to mi je sve teže i teže, i moj život je sve opterećeniji (mada s veseljem zavrtim air-guitar na 'Yesterday'). A najgore od svega je što je desno od mene tornjić s CD-ima koji sigurno kriju puno toga, ali ja ne mogu do njih jer moram slušati zbog Staind. I sad da ja gledam taj njihov dodatni DVD s nekim sličicama. Zašto? Da vidim kako izgleda nekad simpatičan bend koji je na početku pokazivao znakove smislenosti ('Disfunction' ću i dalje braniti usporedbama s Deftones); e, pa, neću! '14 Shades Of Grey' inače produkcijski zvuči jednako vrhunski kao albumi najpoznatijih bendova novog guitar vala (Linkin Park, Creed...) - zvuk je opak, bubnjevi loši, ali gromoviti, gitara razvaljena, a patnički Aaronov vokal ogroman. Za razliku od ostalih momaka odnos žestokih stvari i balada je obrnut - ide jedna žestijana pa tri balade, pa jedna žestijana i tako do kraja, a valjda da bi bili subverzivni i pametni album završavaju pjesmom 'Intro' i brigadom gudača (pih pretencioznosti!).
Skup proizvod može biti glup proizvod, koliko god nam se sviđali dolari u tome! (Pozdrav producentu Joshu Abrahamu)
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|