|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
KOSHEEN: 'KOKOPELI'
(Moksha/Menart; 2003.) 
Koncert Kosheen u Zagrebu godine dva-nula-nula-tri bio je jedno od najvećih glazbenih prosvjetljenja. Bend koji je slovio za zanimljive zabavnjake, drum'b'bass divljake s energijom dovoljnom za pokretanje nuklearne centrale, melodijama ukradenim iz dubine grla pokazao se kao grupica depresivnih bivših darkera s glasnim basom. A zvučali su tako dok su svirali iste one pjesme sa zabavnog i moćnog albuma. Sad su maske pale, i to ravno dvije - prva maska je ona kojom su se predstavljali kao nešto što nisu, a druga je ona koja je skrivala da njihov odabir glazbe nije uopće bio odabir glazbe nego trenutka. Osim, i zahvaljujući tome što je imao tri opake hitčuge, 'Resist' iz 2001. je album kojeg se moglo čuti posvuda - u poluekskluzivnim intelektualnim klubovima, glavnim ulicama Berlina i diskaćima hrvatske provincije. Kosheen su tu bili na rubu alternative, ljige, plesa, depresije (malo), pjevnosti, čilanja... Muzika za raju, bez ikakve ekskluzivnosti. Istina je da drum'n'bass nije bio nikakva novotarija u novom tisućljeću (koje je zasad ionako prepuno retra), ali dobro mu je došao vokal i dobro je zvučao. U dvije godine, Kosheen su gledali puno TV-a i skužili da se puno vrte neke gitare, pogotovo distorzirane, a ni akustične nisu za baciti. Malo blaži ritam isto nije loš, puno razvučenih samoglasnika i reklamskih refrena mora imati svatko tko želi biti netko. To je recept 'Kokopeli' (kukulele?, kuku-riku?, Kokolo?, kikiriki? šta!?!)! Drugi Kosheen album je puno sporiji od prethodnika, bas je diskretniji, više nisu plesni nego nekako cupkavi (ono, desnom nogom lagano u ritmu), a dodane su im gitare (napomena: nikako asocirati s nu-metalom). Zbroj svega bi bio zvuk koji kombinira Guano Apes, Geri Halliwell i Depeche Mode iz najlošije faze. Da, Kosheen su sad promašeni bend za odrastanje. Al', da imaju još smisla za radijske refrene - imaju! 'Avalanche' je prvi osvajač, 'Wish' je vladar ploče, trip-hop s čelom pa s cijelim orkestrom zove se 'Ages', a završna, balada normalno, je 'Little Boy'. I hrvatskim eterom prolomit će se jedna do dvije od tih par pjesama. Vjerojatno ćemo vidjeti i još kakav njihov koncert.
Kad su bili očito neoriginalni i kad su kopirali godinama staru glazbu, Kosheen su dali svoj, nazovi originalan pogled na nju. Sad kad se prave inovatorima pokazali su koliko nemaju svojih ideja i najbolje što mogu je imitirati bendove loše u onome što rade.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
