|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
||||||||
|
TIMO MAAS: 'MUSIC FOR THE MAASES 2'
(Hope/Dallas; 2003.) 
Postoje te neke pjesme koje idu jednim pravcem čiji se cilj zna odmah na početku čim se iscrta taj pravac. I onda dođe do ruba cilja i pred njim jednostavno stane i stvar jednostavno ne doživi taj završetak. Svatko si iskonstruira kraj u glavi, a ono što ostane su napetost i stegnuta pluća, mada bi najbolje bilo da je taj kraj došao s CD-a. Zapravo, tako mislimo, a najvjerojatnije bi se s iscrtanim završetkom izgubila draž jer bi sve bilo očito, rasprostrto na stolu i sva bi se zagonestnost izgubila. Naravski, nađe se i pjesama koje se ne libe otići skroz do kraja i to su obično one čiju su stvaratelji imali jasnu viziju i nije ih bilo strah ili su to pokušaji hitova. Timo Maas je jedan od onih ljudi koji želi da pjesma koju voli ima to nešto izostavljeno, on ih voli jer bi htio da su drugačije. Na 'Music For The Maases 2' je jedanaest pjesama od kojih je jedna Timo Maasov original, a ostale su remiksi tuđih stvari. Među njima nema pjesme gdje je stari Švaba Timo krenuo od originala i odlučio ga rekonstruirati na način da poštuje taj izvornik i onda ga nadogradi svojom vizijom. Sve što je napravio bilo je da je sve pjesme ubrzao ili usporio na isti plesni ritam, dodao im basa koliko je bilo potrebno da zdjelične kosti rade elipsu promjera do 20 cm, zadržao je dosta vokala i malo lupio koju tipku na klavijaturama. Originali mu koriste da uzme iz njih ono što mu se najviše sviđa, a ne da mu se samom raditi. Najtipičniji primjer je 'Familiar Feelings' Moloko čija prva polovina u originalu zvuči kao intro s vrlo malo ritma, a druga polovina je plesna vladarica. Timoova verzija ima od početka isti tupi ritam (sporiji od originala, pobogu!) i lijepi vokal. I tako punih sedam minuta. Sličan tretman je prošla 'Young Fresh And New' Kelis, prva pjesma s albuma. Ovdje postaje jasno koliko je njen 'Wanderland' produkcijski promašen album i koliko je potrebno da se neki dobar čovjek osvrne i od njega napravi ono što zaslužuje, a to je da bude ogroman sočan r'n'b. Timo je pjesmu ubrzao, ostavio digitalno zvučećom i napravio živahnijom. Sličnu modifikaciju ritma i guranje vokala doživjeli su Garbage i Placebo. 'Breaking Up The Girl' djeluje kao dječji Prodigy iz 1995. i mada je samo malo drmoguzastija i naglašeniji je kroz-nos vokal stare Shirley očito je da Maas voli tu pjesmu i htio ju je, i uspio napraviti suosjećajnom. E, ali 'Special K' je posve mutava. Iako je to jedna od najpromašenijih Placebo stvari čiji je rok trajanja prošao davnih godina prije najnovije rock revolucije, Timo ju je stavio na album koji bi trebao biti za maase. Nevjerojatno je da nije shvatio kako stvari koje ljudi vole najviše vole i najkraće. No, okej, onda je uzeo rastegnuti Molkov vokal i premazao ga s previše ritma nadajući se da će čuti svoj vješti rad u klubovima širom planeta gdje postoji struja. Sumnjam, zbilja sumnjam.
Zapeo je naš Timo u nekoj postmilenijskoj bojazni. Svud oko njega ljudi se vesele, piju i rade druge stvari koje ih najviše vesele, ali ne smiju ih jasno izreći jer nije dobro da to roditelji čuju, a on sjeo u svoju zamračenu sobu i prebire po pločama tražeći rupe koje je odlučio popuniti i onda u godini u kojoj se ne traže pamet i artizam nego zabava i jednostavnost on izmiska mračan i turoban album s ritmom muzike za ples. Mislim, javite mi za koju godinu ako jednom upali ta formula. Ja se do jeseni ovog albuma neću sjećati.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|||||||
 |
|
|
|
|
