![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
THE THRILLS: 'SO MUCH FOR THE CITY'
(Virgin/Dallas; 2003.)
The Thrills su tipičan bend za jedan album koji će na konto njega malo proputovati svijetom, uživati u pogledima obožavatelj(ic)a, živjeti toliko željenim rock'n'roll životom nekih par mjeseci, pa možda čak i godinu dana, zaradit će koju paru i onda će članovi otvoriti pubove negdje u Dublinu, ili, još bolje, negdje van urbanih zona uz more i putniku namjerniku pričati o danima ponosa i slave kad su The Thrills čak izmamili i koji pohvalan naslov i dobru ocjenu. Što je dovoljno za nostalgiju, ali nedovoljno da bi ostavili trag. Najveći kredit kojeg imaju novi bendovi je taj što se nisu dokazali. Nikog više ne zanimaju stari bendovi koji su bili dobri prije nekih osam godina jer jednostavno više nikog ne uzbuđuju (a bogme, par tih starkelja se dobrano dokazalo u zadnje vrijeme - Radiohead i Blur pogotovo). Bend je sada zanimljiv tek ako nije objavio još ništa ili eventualno nekakav EP kojeg je popratila pijana i sigurno odlična turneja. E sad, kad objave prvi album pokažu se kao ne baš toliki genijalci pa masu ovoga što izlazi u zadnje vrijeme nije osobito dobro (mada se nađe odličnih bendova), ali se zato osjeti da je tim ljudima stalo do svoje muzike i veseli ih to što se mogu izraziti, pa makar i nisu neponovljivo odlični. The Thrills su Irci i sviraju nešto što bi se prije moglo nazvati američkim countryjem s malo Beach Boys nego irskim folk-rockom jer na 'So Much For The City' dominiraju usna harmonika, benjo, a tek onda klavir i gitara, koji su opet kaubojskog zvuka. I u tome su posebni - jer za razliku od Travis koji koriste folk da bi začinili svoj rock ili Ryana Adamsa koji svira urbani rock-folk, muzika The Thrills je muzika livada, pašnjaka, krava, mamuza, vatre na otvorenom i pečenih krumpira. I koliko god odbojno djelovalo, ne zvuči tako loše - Conor Deasy ima dobar glas, tekstovi ovakvi dječje optimistični i naivni dobro teku uz te prirodnjačke temelje ('Don't Steal Our Sun' i 'Your Love Is Like Las Vegas' su tipični primjeri, ali ne i pjesme posebno drugačije od ostatka), a glazba na kojoj sve leži je muzika prirode u koju je netko stavio mikrofon.
Na naslovnici albuma je sedmoro ljudi, na fotografijama u knjižici je njih petoro, u popisu članova benda je šestoro... The Thrills su fora samo zato što ne sviraju nešto što svira neki drugi bend koji je unutar posljednjih godinu i pol objavio album i zato 'So Much For The City' nije promašaj jer je donekle iznenađenje - kao jedna u redu fora. A probajte ponoviti istu polovičnu foru dvaput istim ljudima. Osmijeh će se pretvoriti u podsmijeh.
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|