|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
CRADLE OF FILTH: 'DAMNATION AND A DAY'
(Sony/DOTC; 2003.) 
Glavni razlog zašto su manje komercijalne podvrste metala danas tako na margini je taj što se isuviše isprepliću s udaljenim glazbama čime nastaju hibridi koji nisu ni prvo ni drugo nego čudna mješavina na rubu svačega. I logika ispreplitanja žanreva ima savršeno smisla ako joj je namjera iskoristiti ono najsukladnije iz njih nekoliko i spojiti u nešto logično novo. Kod Cradle Of Filth to nije slučaj. Bend koji nosi naziv Kolijevka prljavštine morao bi biti nešto najzlijije, najopakije, najmonstruoznije na svijetu prema čemu bi vražji isprdak nakon ćevapa s lukom zalivenih rakijom morao biti leptirov let. A nevjerojatno je da COF zvuče tek kao mrvicu žešći heavy bend s brutalnijim vokalom i tekstovima koji su slobodno mogli nastati tako da ih je Dani Filth napisao listajući probranu literaturu (od 'Izgubljenog raja' do 'Biblije') odabirući i lijepeći jedne do drugih stihove koji su mu zazvučali najprljavije. U osnovi, Cradle Of Filth zvuče prilično njonjavo za jedan metal bend, a ni svirka nije nešto posebno vješta. Jedino što možemo spustiti kapu bubnjaru jer je zbilja strašno naporan, ako već ne i nekakav drugačiji, posao ovako brzo lupati te bubnjeve. Ono što Kredlače najviše gura van metala je prevelika upotreba klasike. Za razliku od simfo-metalaca koji imaju masu klasičnih instrumenata i vokala ne bi li unijeli još više energije u svoju glazbu, što često i odlično uspijevaju, Cradle Of Filth kao da pokušavaju dokazati kako su oni na razini te klasike i rade glazbu s namjerom da dokažu kako su oni zaslužili mjesto u enciklopediji između Brahmsa i Debussyja. Klasika im ne služi da bi njihov metal zvučao bolje, nego da bi dokazali da su oni na njenoj razini, od čega nema dubljeg kopanja groba pod samim sobom.
Cradle Of Filth su strašno neiskreni i zato nikad neće moći stati uz bok virtuozima i bendovima koji se iz srca bore s tim nepobjedivim zlom, kao što su Children Of Bodom, a s druge strane šarlatanski i neznalački petljaju s klasikom toliko da od nje ne izvuku ništa nego je samo unakaze, za razliku od Rhapsody ili Nightwish. 'Damnation And A Day' nije ništa više od glazbe za video igricu ili soundtracka za neki jeftin film, nema to veze s metalom. A metal živi vječno.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
