|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
DMX: 'GRAND CHAMP'
(Def Jam/Aquarius; 2003.) 
Ostario je lagano DMX i bogme je sa svakim novim albumom sve dosadniji. Sjećam se da me prvijenac 'It's Dark And Hell Is Hot' čak malo i ponio u vrijeme izlaska: bio je sav nekakav mračan, pucalo se i lajalo u ogromnim količinama, no i same stvari bile su nekako gangsterski ljepljive i stihovi su dugo ostajali u glavi. I drugi album bio je još na kolikoj-tolikoj razini, dok je već na sljedećem 'The Great Depression' priča postala zamorna i teško slušljiva. Novi album stoga teško da ikoga može oduševiti: klasični DMX s nehumano puno lajanja, prijeti se svima i svakome, a album je razvučen sada stvarno do smiješnih granica. Traje gotovo 80 minuta, te zajedno sa skitovima nudi nevjerojatna 24 naslova!?!?! Mislim stvarno, da je čovjek ne znam kakvih živaca i više nego lagano se popizdi već na pola albuma. Ali ima naravno i dalje lijepih polu-stvarčica: singl 'Where Da Hood At' nije loš, kao ni suradnja s 50 lipa u 'Shot Down' i Eve u 'We're Back'. Ali opet što mu to vrijedi kada ima i masa stvari koje ni nakon 5 preslušavanja ne ulaze u uho ma koliko se prosječni slušatelj trudio.
Ovo je jednostavno za okorjele DMX fanove, kojih u SAD i dalje ima jako, jako puno ako je suditi po top ljestvicama prodaje na kojima je DMX i dalje čest gost. Hip-hop je roba koja se prodaje. DMX je jedan od njenih najpoznatijih modela. Što god on izbacio na tržište, prodaje se kao samo od sebe. Sjajan marketing, sjajno zapakiran proizvod. Ljudi vjeruju imenu, a tek onda se bacaju na ono što se iza određenog proizvoda krije. Pa makar bilo i ovako ispod prosječno kao što je 'Grand Champ'.
Mario Grdošić
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
