|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
ASIAN DUB FOUNDATION: 'BANGIN' AT THE WALLS'
(Rinse It Out/EMI/Dallas; 2003.) 
"Najbolji live bend ikada" kaže crveno-bijela naljepnica s kutije ovog albuma. Hm, da, Asian Dub Foundation su bili odličan live bend. Molim pozornost za riječ «bili». Ono što su nudili na albumima - energija, ples, razuzdanost, pozitivnost - još je bolje zvučalo u živo uz megadecibelne razglase i rasplesani bend na pozornici. Tako je bilo prije dok je bend imao dobre pjesme, logičnu priču i entuzijazam kojeg se moglo osjetiti. Najbolje kod Asian Dub Foundation bilo je to što su spajali i reggae, i punk, i dub, i ska, i repanje, i Prodigy-nalik elektroniku u bend kojem je sve to dobro stajalo, bez da i jedan trenutak išta zazvuči kao da je nepotrebno ugurano. Sklad šarenila bio je alias ADF, i to odličan sklad. A što je najbolje, bili su revolucionari i borci za mijenjanje ovog svijeta koji plešu na početku te revolucije. To se najbolje osjetilo na bendovom trećem albumu 'Community Music', našem nesuđenom prvom Albumu tjedna. Bila je to utvrda pobunjeništva, idealizma, odlične produkcije i glazbe, savršen album za punjenje energijom. I to je nekako bio kraj ADF. U međuvremenu je na slobodu izašao Satpal Ram za kojeg su se godinama borili, bend je napustio pjevač i osnivački član Deeder Zaman, a došli su novi članovi, antipatična djeca, iskreno, nedostojni veličine Asian Dub Foundation. Očigledno je da ADF postaju live atrakcija i sumnjam da će ikada više objaviti dobar studijski album (ako uopće opstanu). Ove im je godine izašao četvrti studijski materijal 'Enemy Of The Enemy', slabašan i dosadan album, a samo osam mjeseci kasnije izlazi im prvi live 'Bangin' At The Walls', snimljen na turnejama ove godine. I zvuči loše kao i 'Enemy...', a čak osam od 15 stvari s ovoga je s tog albuma, uz dodatak nekoliko starih hitova ('Naxalite', 'Free Satpal Ram', 'Riddim I Like', 'Rebel Warrior' i 'New Way New Life'). A i oni su zaraženi tim novim, mlitavim zvukom koji se nikako više ne može usporediti s onim iz prijašnjeg tisućljeća nego je puno staromodniji, jednostavniji i prazniji. U osnovi, to je sad reggae s dosta duba i malo pakistansko-indijskog melosa. Kad dvojac vokala uzvikne "bass" pojavi se tanani duboki ton basa koji zvuči kao da je ispao s kakvog svadbenog benda, kad kažu "bounce" uskoči bubanj mlitav i nikakav kao otopljeni sladoled, a gitara djeluje kao da nije nikakvo žičano čudovište nego tipke sa sintha provučene kroz nekakav jeftini efekt. Za bend s impresivnom, a nedovoljno jasnom prošlošću, knjižica s popisom pjesama, popisom koncerata koji su odavno prošli i sličicama prošlih albuma čini mi se lagano omalovažavajućom.
Dakle, što nam ostaje: dva odlična albuma, odličan i neuobičajeno zabavan idealizam koji je čak potrajao nekoliko godina, te jedan od rijetkih modernih bendova koji je rasprodao koncert negdje u Hrvatskoj.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
