|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
MOUNTAINEERS: 'MESSY CENTURY'
(Mute/Dallas; 2003.) 
Svi sad sviraju agresivnu i jednostavnu muziku banalnih tekstova i groovy gitara s puno dobrog ritma, a ne bi li se dokazalo kako rock'n'roll nije samo mačoistički pokret i sredstvo za privlačenja neograničenog broja žena, nužni su na sceni ljudi koji u rock unose malo artizma, padaju u žanrovsku ladicu «čudno», a pjevaju o stvarima koje razumiju samo oni kojima je rečeno što to tekstovi znače. Pametni rock, dakle. Pametni rockeri za ovaj tjedan zovu se Mountaineers... Sjedila tri osnovnoškolska prijatelja Alex Germain, Ceri James i Thomas Kelar na vrhu brda Hope Mountain (evoga inspiracije za naziv benda!) pored svog gradića Hope u Velsu, očito punom nade. Sjedili i pričali o tome kako im je dosadno i kako im životi ne vode nikamo. Odlučiše uzeti instrumente u ruke, kao i njihovi preci prije njih. Alex je dobio gitaru i mikrofon, Ceri klavijature, a Thomas, došljak iz Češke, uzeu u ruke palice i sjeo za bubnjeve. Kad su Mountaineers počeli svirati bili su mladi i roditelji su ih vozili na gaže, da bi navršili osamnaestu i postali samostalni. Tu negdje se dogodilo novo prosvjetljenje - shvatili su da u pokrajini s ionako previše bendova ne mogu napraviti ništa pa su se preselili u Liverpool. Tu je Thomas doživio egzistencijalističku krizu i otišao tražiti odgovore na bitna pitanja u arapsku pustinju. Kad se vratio, Alex i Ceri već su dobrano svirali pjesme koje će im promijeniti život. Otada se nisu razilazili. Kad su ubacili u brzinu, sve se počelo brzo događati. Objavili su EP-jeve 'Red Thong' i 'Self Catering' i to oba ove godine, a u jesen su zakoračili svojim prvim albumom 'Messy Century'. Bend misli da smo zakoračili u smušeno, kozmopolitsko stoljeće u kojem na njih utječe svašta iz cijelog svijeta, a to je tako svakako da je i njihova muzika svakakva. U tom, svakakvom stoljeću. Ako ćemo njihov, taj svakakav glazbeni izraz, svesti na riječi onda nek' se konstatira da bend svira akustični rock baziran na poznatim nam akordima u elektroničkom ozračju s pokojim ne-live semplom, a vokal je osjećajan, muški i snažan visoki. Jedan od onih čvrstih koji je sposoban lomiti srca. Tekstova su ona vrsta čije objašnjenje, kad pogledaš u tekst, nema nikakve veze s onim što piše, ali to ih, jasno, čini još zanimljivijima za istraživanje. Budući da svaki bend mora imati refren, na vrhu svog omiljenog brda, a razmišljajući o software-svijetu u kojem živimo, Mountaineers su složili opijajuće i matematički pravilne melodije. Red je i da se bend usporedi s nekim prethodnicima. Znači, prvi s kojima ih se može zamijeniti su The Beta Band, nađe se kod njih i malo Super Furry Animals i podosta Davida Graya minus klavir (hm, on se isto u životu selio na potezu Liverpool-Vels; jel ovo možda muzika autoceste, a ne brda?).
Nemojte da vas zavaraju djevojčice s naslovnice. To nije naš novi omiljeni bend, oni su muškarci. No, nije jasno jesu li ih one odbile da bi potom tri dječaka osnovala bend ili su ih kanili osvojiti svojim artističkim pop pjesmama. No, sad im je pod nogama cijeli svijet. Jer oni su budući novi pokoritelji rock ušesa i emotivnih srdaca. Samo još nisu stigli na red. Valjda se šalter neće zatvoriti dotad.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
