|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
P.O.D.: 'PAYABLE ON DEATH'
(Atlantic/Dancing Bear; 2003.) 
Proteklih otprilike 15 mjeseci bilo je teško za gotovo svaki nu-metal band. Tiraže glazbe su općenito pale, a poglavito žanra koji je prije dvije do tri godine neprikosnoveno držao vrh komercijalnog brda unutar gitarističke glazbe. Posljednji albumi bendova Korn i Papa Roach, još iz prošle godine, doživjeli su komercijalni fijasko, a ove godine ista je sudbina zadesila Limp Bizkit, Deftones, a Powerman 5000 zbog katastrofalne tržišne prođe posljednjeg albuma prvo je bacio label, a po posljednjim vijestima bend se raspao. Jedini koji su s novim albumom nastavili utabananim stazama su Linkin Park, kojima su, da ironija bude veća, svi predviđali najbrži potop od svih spomenutih bendova. No, singlovi rade svoje. Rade dobar posao. A nenormalno veliki singlovi su oružje pomoću kojeg su P.O.D. prodali su svijetu 5 milijuna primjeraka svog posljednjeg albuma 'Satellite'. 'Alive' i 'Youth Of The Nation' hitovi su kojeg se ne bi posramio niti jedan labaratorijski proizvođač pop uspješnica, još tamo od ABBE naovamo. Ogromne stvarčine. No, napustio je skupinu nedavno gitarist i osnivač Marcos (hm, slučaj Bizkit?), a kao najava novog albuma i zvuka trebala je poslužiti ne baš uvjerljiva 'Sleeping Awake', koja se početkom godine našla na 'Matrix Reloaded' soundtracku. Da stvar bude još gora, prvi singl s ovog albuma, 'Will You' loša je, traljava i neuvjerljiva stvar koja u usporedbi s razaračima s prošlog albuma zvuči i više nego jadno. No, tu u igru ulaze neke druge stvari, reklama i sjajan management prije svega. Ova stvar ovih je dana na prvom mjestu američke teen pop TRL ljestvice, na svim je bitnijim rock radio postajama, a najave govore i o nastavku lijepih tiraža započetih prošlim albumom. Ako bi ogolili samo glazbu od svih popratnih stvari, pakiranja, reklama, telke, neta i tiska, ostao bi nam ovdje sasvim solidan album. Zvuk gitare čak je nešto bolji nego prije, stvari su manje-više iste. Malo pjevamo, malo slavimo Gospodina, malo smo tužni, a malo bome i bijesni. Hitova naravno da nema u tolikoj mjeri kao na 'Satellite', uostalom takav hitoidni album događa se ipak samo jednom u karijeri. Ovo su čisto OK radio friendly pjesmice, koje imaju nekakvu dušu koja je, istina, izbljedila tamo od sjajnih demo hard core ragga dana, ali osjeti se još uvijek da su ovi momci nekada davno tamburali po smrdljivim rupčagama, zarađivali nekoliko dolara po gigu i putovali okolo u kombiju s probušenim gumama. Od tada su im se jednostavno dogodile neke dobre stvari, neki su im ljudi pokazali kojim je putovima bolje (lakše) ići, a i sami su naučili pravila industrije i počeli skladati jednostavnije, pitkije i učinkovitije pjesme. Što ne znači da one iste lošije, niti bolje. Jednostavno su napravili neke korekcije, pritom nešto dobili, odnosno izgubili.
P.O.D. su solidan bend, uvijek su i bili. Nikada vrijedni divljenja, nikada toliko loši da bi ih se žešćom pljuvačkom počastilo. 'Payable On Death', njihov treći album za Atlantic, upravo je takav; skroz solidan.
Mario Grdošić
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
