|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
THE DARKNESS: 'PERMISSION TO LAND'
(Must Destroy/Dancing Bear ; 2003.) 
The Darkness voli cijela Velika Britanija i gomila našminkanih metalaca diljem svijeta. Po količini objavljenih hvalospjeva, na britanskoj sceni sasvim su blizu Libertines iako sumnjam da dijele njihovu psihozu. Da su se pojavili prije dvadeset godina, The Darkness bi bili sasvim normalni i glam rock bi se njima ponosio. Ponosio bi se i Freddy Mercury da je poživio još koju godinu jer ne samo da bi ga veselio njihov način pjevanja, već bi i dio njihove garderobe mogao posuditi. No, uzmemo li u obzir da njihov ormar, barem onaj za scenu, uključuje odjeću skrojenu vjerojatno od stolnjaka i lakstez trikoe, našlo bi se tu ponešto i za Elton Johna. Iako svatko normalan misli da su Darkness ironiziraju same sebe, oni su u svemu što rade sto posto ozbiljni. To pak ne znači da je rezultat manje zabavan, čak naprotiv, ali u njihovom ozbiljnom svijetu sumnjam da bi se zadovoljili time što nas uveseljavaju. Produkcijski vrlo čist i nezahtjevan, 'Permission To Land' je jedan vrlo raspjevan album koji zvuči kao glam rock opera. Sve je melodično i prpošno, sve se prirodno uklapa iako je metoda sasvim sintetička, a poneki klinac možda će i povjerovati da je soft heavy metal opet cool jer se ionako ne sjeća Europe, Van Halen, Kiss, Led Zeppelin koji su ovom bendu bili najbolji učitelji. I cijelo vrijeme mi na pamet pada Bon Jovi jer mi se čini da bi on upravo ovako izgledao, zvučao da je dvadesetak kilograma mršaviji i da nije odlučio raskrstiti sa svojim kvazi-heavy metal korijenima. Darkness s lakoćom stvaraju atmosferu musicala B- produkcije iako nema mrtvih kurtizana. Ovih deset pjesama podjednake je brzine, dužine, stila, no tematski vrlo raznoliko. U jednoj pjesmi se mrze, u drugoj vole, u jednoj drogiraju, u drugoj odvikavaju, negdje su mladi, negdje stari, negdje u ljubav vjeruju, negdje smatraju da je precijenjena, no sve je nekako sretno iako se trude biti buntovni. Treba još priznati vokalne sposobnosti Justina Hawkinsa i to je dovoljno da dobiju dozvolu za slijetanje.
Na kraju samo ne znam vjeruju li zaista Britanci da su Darkness spasitelji njihovog glazbenog obraza ili Darkness samo imaju izvanrednog PR-a. Hype ili ne, The Darkness voli i Tony Blair-Bush. Možda ih veseli prijem na kraljevskom dvoru, no ne bi li im to trebao biti dovoljan pokazatelj da su negdje pogriješili?
Ivana Markov
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
