|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
MATMOS: 'THE CIVIL WAR'
(Matador/Dallas; 2003.) 
Prvo krenu gajde oko minutu, onda se na njih nastavi zvuk nalik jako glasnom spajanju modema na net, onda uslijede bogat i jak ritam s akustičnom gitarom preko nje i onda - onda završi Regicide', prva pjesma s novog Matmos albuma 'The Cicil War'. Dok dođemo do devete i završne pjesme svi će se ovi elementi ponoviti uz dodatak još desetine instrumenata i semplova, a da se ni na trenutak ne pojavi mogućnost kako je album teško slušljiv jer su Matmos prije svega duhoviti zabavljači koji postoje da bi štitili i služili dobroj zabavi. Najbolji primjer toga je 'Jealous Order Of Candied Knights', kombinacija srednjovjekovne narodne engleske glazbe na gajdama i neke ogromne duboke puhalice, što ne mogu doživjeti drugačije nego kao pjesmu osmišljenu zato da bi se nasmijalo na takav šašavi koncept, a onda pokorno zaplesalo. Što im je u osnovi, otkako Matmos postoje, prvi puta sada uspjelo, a oduvijek su htjeli biti odgovorni za feel-good vrijeme, koliko god eksperimentalni bili. Dvojac M.C. Schmidt i Drew Daniel iz San Francisca postoji kao Matmos već blizu deset godina, a od 1997. do sad objavili su četiri albuma. Sva su četiri bila strogo elektronička, s puno raznih semplova najneobičnijih stvari iskorištenih jer mogu dobro zvučati i zato da Matmos dokažu što to sve može dobro zvučati. Zbog avangardnosti su Matmos uvijek bili ograničeni na rijetku publiku, no jedna među njima bila je Björk kojoj su radili glazbu, išli s njom na turneju i zbog koje više nisu toliko nepoznati. Sad kad su dosegli taj status promijenili su se - više nisu elektronički luđaci što ne odolijevaju nikojem eksperimentu, nego su se našli u (lažno?) društveno angažiranom (besmislenom?) miješanju glazbe. Tri različita doba i njihova glazba u jednakoj mjeri čine 'The Civil War' - engleska folk tradicija iz vremena građanskog rata iz sedamnaestog stoljeća, americana iz vremena rata američkog juga i sjevera (benjoi, gajde, fućkalice...) te moderna aritmična i najčešće bukovita, a pomalo i ambijentalna elektronika. Na papiru djeluje nebulozno, ali na plastici zvuči odlično skladno i ništa blesavije od avangardnih rockera kao što su recimo Deerhoof. Temeljni Matmos koncept međutim još uvijek je živ. Bend i dalje koristi semplove najnevjerojatnijih stvari kako bi od toga radio zabavnu i čak melodičnu glazbu - gitaru snimljenu u kanalizacijskom odvodu, zvuk zečjeg krzna (čini gotovo cijelu 'Pelt and Holler'), zvuk krvi iz vratne žile kucavice M. C. Schmidta (sempliran 'The Struggle Against Unreality Begins')...
'The Civil War' je bio odlično druženje; na albumu gostuju čitavi svatovi muzičara: Keith Fullterton Whitman (a.k.a. Hrvatski), Steve Goodfriend i Jim Putnam iz Radar Bros. sjeli su za bubnjeve i gitaru, Jay Lesser ćapio je dobro, Tim Barnes semplirao je bubnjeve, Keenan Lawler sjedio je u kanalizaciji, David Grubbs svira piano, Blevin Blectum violinu, a najvrjedniji je bio Mark Lightcap iz Hope Sandoval koji je zasvirao tubu, rog, banjo, električnu i akustičnu gitaru. Vidim ih kako nakon završenog posla sjede za ogromnim stolom, glasno pričaju, slasno jedu, svađaju se o politici, smiju se političarima i uz česte osmijehe osluškuju blues, rock, folk, elektroniku; sve u jednom - 'The Civil War'.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
