![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
BLINK 182: 'BLINK 182'
(Geffen/Aquarius; 2003.)
Iako po svojoj definiciji i nastanku definitivno nisu boy-bend, Blink 182 suočili su se s strašnim pitanjima svih takvih bendova i njihovih managera/izdavača. Jer jedan su od rijetkih gitarističkih bendova koji se obraćao samo i isključivo teen publici i to pretežno ženskoj, te je postojao opravdani strah hoće li ta publika i dalje biti tu kako ovaj bend bude stario i glazbeno sazrijevao. Hoće li pubertetlije i dalje kupovati CD-e kada prestanu pjevati o kopanju nosa, sisama i kada im lica ne budu više tako mlada, simpatična i bedasta? Izgleda da su Blink 182 pogodili formulu, jer novi album ipak je korak naprijed, tiraže su i dalje gigantske, singl je ubojica, što ih zapravo potvrđuje kao dobar bend jer su izbjegli zamku u koju su recimo Green Day tako lako upali odmah nakon 'Dookie' albuma. Iako su još uvijek blesavi i tekstovi su u krajnju ruku osnovnoškolski, ovdje se ipak čuje glazbeni napredak, širina slušanja glazbenih smjerova, te bolje muziciranje. Blink 182 imaju najboljeg bubnjara u ovom žanru glazbe, što im u startu olakšava pola posla, a i ostala dvojica slažu sve bolje dionice. 'Feeling This' je klasičan i očekivani singl, no opet tako dobar i pjevan da je to za popizdit. Na 'I Miss You' poigravaju se momci sa stringovima, i to prilično uspješno, dok 'The Fallen Interlude' može biti i nekakva b-strana Trickya koju su producirali Neptunes. Slušaju puno mjuze Blink 182 u zadnje vrijeme, bilo je i vrijeme, što onda na kraju i jako pametno guraju u okvire teen pop punka od kojeg ipak ne bježe.
Nije ovo definitivno ogroman napredak, ali uspjeli su ubaciti taman nekakvih 20% svježine u svoje pjesme da bi fanovima dali razlog da i dalje trče u shopove i dolaze na koncerte. Taman onoliko svježine koliko je potrebno da publika ostane zainteresirana još godinu dvije, do novog studijskog albuma. Tada će im trebati malo veći korak unaprijed.
Mario Grdošić
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|