|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
MUSHROOMHEAD: 'XIII'
(Universal; 2003.) 
Za očekivati je bilo da će se Mushroomhead razviti u predvodnike goth-metala. Imali su osmišljenu pojavu, razvili su svoj glazbeni stil i napokon su se domogli velikog izdavača da svijetu raširi istinu o bendu. Dobili su odličnu priliku da se potrude, pokažu u najboljem svjetlu i malo približe taj svoj, prilično marginalni žanr. Ali neće ići; napuhani balon je eksplodirao i ostali su samo jadnjikavi visuljci, a maksimalno se nakon ovog albuma može dogoditi da ovaj osmerac zaradi nešto malo više love i odsvira koji bolji festival. Prije točno deset godina nastali su Mushroomhead u neglamuroznoj državi Ohio u gradu Clevelandu i krenuli na put osvajanja titule najvećeg rock benda u svom gradu. Držali su na licima svoje najmoćnije oružje - maske (samo jedan ne nosi maske, nego se jako puno šminka). Tri su albuma s originalnim materijalima objavili za nezavisne izdavačke kuće, zatim je izašao remiks album, da bi se potom smjestili u bogatu kolijevku Universal. I tad smo mogli čuti za njih - 2001. su objavili 'XX', album sa starim, zvukom poboljšanim stvarima. Bend zanimljivog naziva i čudne pojave njime se pokazao kao ne previše neobičan, nego kao tek malo žešći Faith No More s nešto više gotha. U to vrijeme činilo se da bi od ovog benda moglo biti nešto. Imali su puno velikih rifova, malo primitivne elektronike, čak i malo repanja, puno dobrih melodija, a čak su bili i prilično plesni. Bilo bi nešto od njih da su zadržali to, više poradili na gitarama, da su postali malo više žešći i da su smislili iole upečatljive melodije. To se nije dogodilo, nego su naprotiv putem pogubili puno toga. Na jednoj od najžešćih stvari, 'The Dream Is Over' gostuje im Jens Kidman iz istinskih razaratelja Meshuggah, a najmelodičnija je 'Crazy', prerada starog ljigavca Seala. Ostatak je negdje ne pola puta između europskog gotha s puno orgulja što priziva Paradise Lost te brutalnijih Faith No More. Možda i djeluje obećavajuće, ali u stvarnosti nije - rifovi su čista inženjerija, kao nasumično složeno nepamtljivo prebiranja po žicama, bubnjevi nevjerojatno tihi i slabi, kao da se ne radi o metalu, a vokali - jedan pjevan, drugi vrištav - ništa više od podnošljivih, a vrlo malo moćni i melodični. Bend se u cjelini srozao, a jedino što je bolje je čistija produkcija, koju su Mushroomhead radili sami.
Sve mi nekako smrdi da će se Mushroomhead sve češće pojavljivati u glazbenim pozadinama ubojitih računalnih igrica, gdje će se savršeno uklopiti. Samostalno su praznjikavi i dosadni, ali uz kakvo dobro ubijanje bili bi odličan začin.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
