|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
STARSAILOR: 'SILENCE IS EASY'
(EMI/Dallas; 2003.) 
Britanci su jako izolirano društvo, a to koliko su zbilja ograđeni vjerojatno se može, ali samo donekle shvatiti, tek kad si tako. Moja noga još nije kročila na Otok, ali na osnovu glazbe može se svašta shvatiti o njima. Rijetko koji britanski muzičari se trude oko toga da sviraju na ostatku starog kontinenta, koji je ipak i njihov kontinent, a albume ovdje prodaju jer ih to ionako ništa ne košta. Kod njih se probiti kad dolaziš izvana je teško, a općenito prodiranje tuđe kulture, osim američke, baš i ne ide tako lako. Kao da su drugi kontinent (a često ih se i navodi zasebno od Europe). I sad ta njihova glazba. Oni zauzimaju drugo mjesto na ljestvici po broju i kvaliteti suvremene glazbe i često su oni ti inovatori. Ali zadnjih par godina stvaraju sve same gluposti i dosadu. Čak su i opako nazadni. Zašto? Zato što ne prate što se zbiva i ne razumiju trenutak? Zato što im premijer nije diktator i sviđa mu se njihova glazba? Zato što su godine bljutave hrane i mlakih pića (bljak i opet bljak!) jednom morale ostaviti posljedice? Nemam pojma, ali britanska glazba došla je do toga da bi se mogla usporediti s hrvatskom (ono, kad bi se uskladile proporcije). E sad, šta je u glavama ljudi iz Starsailor zbolja mi nije jasno. 'Silence Is Easy' je njihov drugi album i kad bi na poleđini pisalo 1998. bilo bi mi jasno čemu takav album. Ove godine pojaviti se s ovakvim albumom je van pameti i opako naporno. Ovi su sjeverni Englezi lijepo napravili obične rock pjesme koje odsvirane samo na bas-gitara-bubanj zvuče dosta prazno i umjesto da ih dorade oni su angažirali orkestar. Dovukli su jadne gudače i natjerali ih da odsviraju po tri tona po pjesmi. Onda su to poglasnili i ukrasili i nalijepili ta veća-od-života cviljenja na svoje jadnjikave pjesme. Kao da su zadnji Verve ili već netko zaboravljen. Eh, da, oni vam zapravo znaju svirati, jer, znate, imaju puno klavira u pjesmama. A, ne može baš svaka šuša biti pijanist! Pitam se, pitam se, je li ovo retro? Ne bih rekao. Osnovna postavka kod retra je odavanje počasti nečem što je prošlo, oživljavanjem tog trenutka uz dozu modernoga, s fanovskim poštovanjem i malo sprdanja radi dobrog smijeha. Mislim da se Starsailor uopće ne vraćaju, nego nastavljaju na ideju toliko praznu da ju se više ni ne spominje. Kao što spomena nisu vrijedni ni tekstovi introspektivni i nemaštoviti poput "If we get it wrong, they'll feed us to the sharks" ili "You don't even know me, so why do you hate me?".
Jednom će Starsailor objaviti koleciju hitova jer u pravilo naprave tri dobre pjesme po albumu. Kao i na prošlom, i ovdje se našla slušljiva trilogija naslovljena 'Silence Is Easy', 'Four To The Floor' i 'Shark Food'. Još jedan ovakav album i mogu se osvrnuti na karijeru zbirkom hitova. Nadam se da će im dotad doći do glave.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
