|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
EYESBURN: ‘SOLID’
(B 92; 2003.) 
Jedna od ključnih grupa tzv. nove beogradske rock scene, Eyesburn prepoznatljiva je već godinama po sasvim osobenom stilu, crossoveru između reggaea i hard-cora. Naizgled nespojive muzičke komponente miješale su se od albuma do albuma u različitim promjerima, da bi svoje konačno cibrenje doživjele upravo na odlično odsviranom, ali isto tako i produciranom CD-u 'Solid'. Debi album 'Freedomized', u isključivo kasetnoj formi, predstavljao je koncert istinskog hard-core benda u beogradskom KST-u 1995. godine. Za prvo studijsko izdanje, 'Dog Life', odlučili su se tek tri godine kasnije, da bi uskoro publikovali i jedan od ultimativnih albuma balkanskog roka s početka milenijuma 'Fool Control'. Na albumima 'Gabau' (skup neobjavljenih snimaka, raznih eksperimenata, kao i živih snimaka) i 'Cool Fire' (odrađen u saradnji sa Ank Steadyspearom, poetom jamajkanskog porijekla) završili su fazu istraživanja sopstvenog muzičkog iskaza, drastično pomjerivši zvuk ka melodičnom reggaeu. U međuvremenu su se okušali i na velikom platnu - za film 'Munje' napravili su dio soundtracka i glumili klupski bend. Iako je u medijima najavljivano da će album 'Solid' predstavljati povratak hard-core korijenima, ljubiteljima zvuka te provenijencije nijesu ispunjena očekivanja. Na ovom CD-u ipak je dominantan reggae-vibe, ali članovi grupe sebi nijesu dozvolili luksuz da se zavuku u strogo definisane okvire čija je postojbina egzotično ostrvo u Srednjoj Americi. Na reggae temeljima oni su podigli zidanicu veoma različitog zvuka, pri čemu je, dakako, hard-core osnovni vezivni element, ali ni drugi rock podpravci nijesu zaobiđeni. Sloboda u nadgradnji (i sloboda sama po sebi) oduvijek je bila zaštitni znak Eyesburna, a u ovom je slučaju ta osobina dovedena do perfekcije. Nemanja Kojić Kojot, frontmen grupe, sa lakoćom se vokalizacijom i svirkom na trombonu šeta diljem muzikom ujedinjene planete, a veliku, ako ne i presudnu pomoć, ima u filigranski preciznoj produkciji Saše Jankovića, čiji se rad na projektu 'Solid' može mjeriti sa najfinijim ostvarenjima tog tipa u svijetu. Čistoća Jankovićeve moderne produkcije omogućuje da se čvrstina zvuka i neobuzdana energija Eyesburna odlično utope u muzičku sliku nastalu na tragu Marleyevih ispisnika. Tematika priča je ostala ista - borba sa vjetrenjačama ovdašnjeg besmisla i ravnodušnosti sivila beogradskog asfalta, kritika ruralnog načina razmišljanja i svođenja života na puko šićarenje i preživljavanje, bijeg iz geta u kome je na propast osuđeno iole drugačije razmišljanje (“Where I man come from it`s a lyrical gheto/See dem a come but they never come listen at all”)... Uostalom, Eyesburni su od nastanka isticali da imaju ideju - i sam naziv grupe vuče porijeklo iz njihovog stava da su “od domaćih televizija ljudima spržene oči i mozak”. Naravno, i dalje istrajavaju u namjeri da gro materijala pjevaju na engleskom jeziku - to im umnogome onemogućava prijemčivost širokih potrošačkih masa, no, populizam i podilaženje tržištu nikada i nijesu bili njihova namjera. O tome dovoljno govori i činjenica da su, osim zarazne koncertne atrakcije ‘Pump It’, najveći hitovi popularnog beogradskog kvarteta ipak dvije obrade - rege standard ‘Exodus’ Boba Marleya (uz gostovanje reggae prvoborca Jovana Matića, pjevača Del Arno Benda) i prerađeni rok evergrin ‘Šejn’ iz repertoara grupe Haustor.
Album ‘Solid’ najbolje funkcioniše kao cjelina, čije prvo islušavanje neće izdvojiti neku od numera. No, izdavač se odlučio za ‘Agony’ kao prvi singl, neubjedljiv muzički broj čiji je zadatak ipak pripremanje terena za mnogo kvalitetnija i melodičnija ostvarenja. Eyesburn je i na ovom CD-u pravi vulkan koji izbacuje ogromnu količinu energije, usmeravajući je ka optimističkom raspoloženju i buđenju samosvijesti, a ‘Agony’ je daleko od pravog reprezenta takve atmosfere. Ponosni barjak pumpajućeg hard-corea visoko viju numere ‘Material’ i ‘War To Dem Media’, a svoje će mjesto među starijim poštovaocima zvuka sa Jamajke zasigurno naći i ‘Soya’, klasični reggae u svom izvornom obliku, zatim pjesma sa zaraznim refrenom i dopadljivim solom na trombonu ‘Our Time’, te melaholični ‘Lyrical’ i ‘Let Dem Pray’, slow reggae, malo razvodnjen, kao stvoren za topla sunčana poslijepodneva. Nesvojstvena Eyesburn, ali ne i nekvalitetna, na hard-rock vuče pjesma ‘All Right’, a album zatvara, kao četrnaesta, vesela i živosti puna numera ‘Cool Fire’. Na kraju treba pomenuti i veoma dopadljiv omot čiji je autor Ninoslav Filipović, gitarista benda, a nastao je inspirisan skulpturom Borivoja Kojića.
Željko Milović
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
