|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
INCUBUS: 'THE CROW LEFT OF THE MURDER'
(Sony/Menart; 2004.) 
Kako to obično biva kada jedan glazbeni pravac završi sa svojim komercijalnim vrhuncima, u prosjeku na svakih desetak bendova jedan nadživi smjer koji ga je izbacio u prvi plan. Iako Incubus i nikada nisu bili nekakvi čisti nu metalci, ipak ogromnu većinu svojih tiraža mogu zahvaliti medijskom i komercijalnom bumu spomenutog žanra koji je trajao posljednjih 4 do 6 godina. No, zahvaljujući nekim spretnim, nekim sretnim, a i nekim doista mudrim potezima, čini se da Incubus nadilaze osnovni žanr te se pretvaraju ovih dana u prvoligaški američki rock bend. Novi album 'The Crow Left Of The Murder' zaista začuđujuće tiraže postiže u prva dva tjedna na tržištu, što je malo odraz masivnog prvog singla 'Megalomaniac', no isto tako i lagane transformacije slike i zvuka prema bazičnom rocku i post-alternativnim formulama. Dečki nemaju više tako široke hlače, dreadlocksi su odavno u smeću, tetovaže pametno prekrivene starim kaputićima i izlizanim majicama. Kosice su lagano preko očiju, neuredne pomalo, hlače izblijedjele i uže, cipelice stare rokerske. Zvuk topao, Pearl Jam čuju se sve češće, prog-rock također je u kući. Repanje? To više od Brandona Boyda nećete čuti. Vriskovi, krikovi, deranja? Taman posla. Slepanje na basu? Ne budite smiješni. Incubusima je vjerojatno bilo i najlakše od svih nu-metal bendova napraviti lagani zaokret, jer su svakim albumom sve više rasli i pisali bolje i zrelije pjesme. Što je najjače oružje dobrih bendova. Promjene s albuma na album bile su doista male i samo fanu zamjetne, no kada se pogleda sada cijeli opus, 'The Crow Left Of The Murder' nema gotovo nikakve veze s Incubusima koji su na scenu stupili najavnim funky-rap-rock mini albumima 'Fungus Amungus' i 'Enjoy Incubus'. Nakon spomenutog singla, najavna stvar nastavlja u istom štihu i to su vjerojatno i najklasičnije stvari Incubus na koje je fan navikao. Dalje na svoje dolaze klavir, akustične gitare, orkestracije… 'Agoraphobia' i 'Talk Show On Mute' vjerojatno su i najbolje stvari ovdje, a spomenuti treba i aranžerski superiornu 'Sick Sad Little World', koja nakon početnih par pop minuta odlazi na sulude Pink Floyd / King Crimson teritorije, da bi se na kraju vratila na završni ljepuškasti refren.
'Make Yourself' mi je i dalje njihov najbolji album, no Incubus i dalje rastu i piče svoj film, udaljavajući se sve više od korijena zacrtanih na ranim izdanjima. Neki fanovi zbog toga su ih odavno prekrižili, no opet, čini se da novi stižu u sve većem broju.
Mario Grdošić
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
