![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
E TOWN CONCRETE: 'THE RENAISSANCE'
(Roadrunner/Dinaton; 2003.)
Kada bih morao E Town Concrete opisati nekome tko ih nije nikada čuo pitao bi ga da li voli Downset. Ako da, rekao bih mu da obavezno nabavi ove hip-hop hard-coreaše iz New Jerseya. Usporedba s Downset poslužila bi kao pohvala. Isto kao i ona s ranijim radovima skupina P.O.D. i Hed PE recimo. Odnosno s onom fazom tih skupina kada su njihova grla repala, a ne isključivo pjevala, kao što je slučaj na njihov posljednjim albumima. Ako bi nekoga trebalo odgovoriti od ideje da posluša E Town Concrete, spomenuo bi njemačka zla Guano Apes i H-Blockx, na koje ovi momci također na trenutke bacaju, što u zvuku, što vokalnim akrobacijama. Iz ovih, što loših što dobrih paralela, da se lagano zaključiti kako zvuče E Town Concrete. Nimalo svježe, no svejedno dovoljno dobro i uhu ugodno da vrijeme uz 'The Renaissance' bez većih problema prođe. Osim u ljigavoj 'So Many Nights', no zato su tu sjajna uvodna 'Mandibles' nakon koje mladi tinejdžer mora po sobi skakati upravo onako kako su starije generacije skakale uz 'No Fronts' ili 'Punishment' recimo. Simpa su također još i 'Baptism' i 'Batlle Lines' u kojoj im se pridružuju grla iz Hatebreed i Ill Nino u zajedničkoj deračini i mazanju.
Za prvijenac skroz solidno. Usprkos tome što je glazba koju sviraju na laganoj samrti već duži niz godina i teško da će se pojaviti neki iznadprosječan bend koji će ju vratiti u žarište zbivanja i zanimanja publike. No uvijek ima dovoljno malih i polu-zanimljivih bendića poput E Town Concrete koji scenu održavaju na životu.
Mario Grdošić
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|