|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
STEREOLAB: 'MARGERINE ECLIPSE'
(Elektra/Dancing Bear; 2004.) 
Stereolab su jedna od onih grupa koje ili volite ili mrzite. Ovi ovdje imaju karakterističan zvuk i on se više-manje nije mijenjao više od dvanaest godina. Kroz tih dvanaest godina su svašta prošli, njihov put su slijedili mnogi, a oni sami su od svega toga imali najmanje koristi. Sterolab nikad nisu bili indie rock band, a ipak bili su indie-rock heroji, nisu bili lounge bend, a koristili su se naslijeđem popa šezdesetih puno prije nego što je to postalo popularno. Bez njih zasigurno ne bi bilo bendova poput Air, Broadcast ili Electrolanea. Ali, i nakon svih tih godina Stereolab i dalje imaju jednu manu - usprkos svim promjenama ostali su isti i to je zamjerka koju će im mnogi uputiti. Iako to samo po sebi i nije mana, Stereolab su podložni trade marku svog zvuka kao rijetko koji bend, i time su idealna meta onih koji taj zvuk ne vole. Tako se ni ovaj put ništa bitno ne mijenja, iako je poginula gitaristica i prateći vokal Mary Hansen, uz bračni par Gane/Sadier najvažniji član grupe, pa se njezin nedostatak osjeća samo na emocionalnoj (posvećen joj je cijeli album, a na nju se posebno odnose pjesme 'Feel and Triple' i 'Dear Marge'), ali ne i na zvukovnoj razini albuma. Zvukom Sterolaba ovdje, kao i uvijek, dominiraju specifični vokal Letitie Sadier, zvečeće gitare te piskutanje farfisa orgulja i analognih sintesajzera.
Ukratko, ako niste voljeli Stereolab prije nećete ni sad, a ako jeste nema razloga da zaobiđete 'Margerine Eclipse', jer premda nije remek djelo poput 'Emperor Tomato Ketchup' i nema pjesmu koja je inovativna poput 'Metronomic Underground' te nije eksperimentalan poput 'Cobra and Phases Group Play Voltage in the Milky Night', i dalje pruža dovoljno razloga za ljubav prema ovom neobičnom laboratoriju.
Karlo Rafaneli
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
