![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
ANASTACIA: 'ANASTACIA'
(Sony/Menart; 2004.)
Ako u godini 2004. trebamo našu malu dječicu sa starog kontinenta učiti pop glazbi, kao savršeni primjer europskog pop proizvoda treba im dati novi album Anastacie. Iako je ona čista Amerikanka, iako izgleda kao upravo izašla iz oceana negdje na kalifornijskoj obali, i iako joj je apsolutno svaki svirač i zaposlenik na ovom albumu Amer, ovo je ipak za Europu, and Europu only. Želimo li biti još precizniji u objašnjavanju našoj dječici, onda kažemo: Dijete drago, ovo je čista Njemačka. Hladna, bezglava, nepotrebna i glazba bez cilja i ikakve dubine. Iako Anastacia ima glas vrijedan milijune i prošla je kroz svašta protekle godine - zajebane bolesti, njih više, pa očekuje čovjek kao nekakve dublje tekstove. Ma kakvi. Još jedna od odlika moderne pop glazbe također se očitava ovdje i više nego jasno: ubojica prvi singl. Tako jak, dobar i razvaljujući da mu ostalih 11 stvari zajedno ne može parirati u hitoidnosti. Zato brijem da Anastacia i njen tim razbijaju glavu sada oko drugog singla. A prvi je 'Left Outside Alone', stvar tako pjevna, velika i «na prvu loptu» da sam eto izgubio glavu unazad zadnjih par dana. Pjevušim samo i isključivo to. Totalni Evanescence rip of, nekakve sramežljive gitare paraju jedna drugu u pozadini, melodija ogromna za popizdit, s malim gothic štihom i eto ti ga stvarčine. Zanimljivo je da se sa sličnim stvarima poigravaju i na ostatku albuma. Uvodna 'Seasons Change' podsjeti na početku malo na Papa Roach, a skladba 'I Do' ima kao vokalnog gosta, pazite sad ovo, Sonnya iz P.O.D.?!?!? To je to, konačna pobjeda isprazne bezglave ekipe koja piči samo lijevo-desno, gdje im god menageri i label kažu. Isti taj Sonny, do nedavno teški hardkoraš prekrivenog tijela tetovažama i polu-duhovne polu-hardkor spike, ovdje urliče u pozadini «I think the world's gone crazy». Majko mila, koja socka! Bome i je sve otišlo u ku….
Mislim, simpa je meni ta Anastacia. Kaj ja znam, nije odbojna na prvu loptu, a ima i singl koji mi ne izlazi iz glave nikako, niti se trudim izbaciti ga. Ali treći studijski album joj je, baš kao i dva prethodnika, lagana ljiga.
Mario Grdošić
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|