![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
AVRIL LAVIGNE: 'UNDER MY SKIN'
(Arista / Menart; 2004.)
Mlađahna, nadobudna i bezgranično razmažena Avril Lavigne vraća se na tržište bezopasnih i beskrajno pjevnih pop melodija sa svojim novim albumom 'Under My Skin'. Iako, tko zna, mlada gospodična bi se vjerojatno i naljutila da zna da ju pop lutkom zovemo. Jer ona je uvjerena da je rokerica. I da su Britney i Xtina pop glupače. Tko zna, možda misli i da je pankerica. Svoj novi album najavljivala je kao ogroman zaokret u karijeri, odnosno potpunu suprotnost od teenie spike s prvijenca od prije par godina. I za čudo, čak je donekle i u pravu. Producentski tim je zamijenjen, pomaci prema nečem ozbiljnijem čak i postoje. No isti i nisu nešto pametno i simpatično izvedeni, tako da na pola ploče Avril zvuči isforsirano, kao da na silu želi odrasti desetak godina unutar godine dana, te se gubi po raznim Alanis Morissette-Michelle Branch svjetovima. A to joj ne treba. Barem ne još. No, ima pravih malim pop bisera. Uvodna 'Take Me Away' toliko je kvazi-žestoka i blesavo isforsirana, da osvaja svojim ultra zaraznim refrenom i nategnutom melodijom koja se tako trudi biti alternativna. A to tako nije i ne može biti. Singl 'Don't Tell Me' oda je teenage songovima, i to onim najboljima, a tu su još i pamtljive 'Together' i 'He Wasn't', obje s početka albuma. Kasnije se sve malo razvodnjava, a Avril i njena ekipa gube kompas u traženju zlatne sredine između kvazi-pametne spike i nastavljanja prodavanja proizvoda curicama ispod 12 godina. Pomaci se nekakvi čuju, ima simpa dijelova, čak i poneki cijeli song zazvuči kul tu i tamo, no cjelokupna slika i dalje je tako sladunjava i bezvezna da čovjek ubrzo zaboravi i na ono malo fora sitnica na koje je eventualno nabasao tokom albuma.
Ima još vremena curo. Ne žuri.
Mario Grdošić
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|