|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
BAD TASTE: 'IN ONE BRIGHT SHINY MOMENT...
(Samizdat; 2004.) 
Dosta je vode proteklo od pojavljivanja novog talasa crnogorskih rock bendova, negdje sredinom devedesetih. Uz mlaku naklonost po medijima, među iskrenim poklonicima "plemenite buke" postojala je nada da će napokon sve doći na svoje, a sjeme urbanog iznići u široko stablo čije bi grane bile simboli "neue montenegrinische kunste", no, ništa od toga. Sticajem okolnosti, tlo na koje je palo to sjeme nije navodnjavano, pa je višegodišnja suša vražijom metlom oduvala i entuzijazam mladih rock aktera. Danas, sumiranje računa donosi više nego poraznu sliku - samo je kotorski Drugi dan na zemlji publikovao zvaničan album i to za opskurnu beogradsku labelu, bez ikakve medijske promocije i potpore, pa skoro i da se ne zna za njega. Qtera je ostala bez nosača zvuka, isto kao i Raindogz, Pigs Enemies, a Autogeni trening štampao u sopstvenoj režiji loše usnimljen i još lošije produciran CD. Barskom bendu Bad Taste proricali su sjajnu budućnost, ali se njihova nesumnjiva izražajnost utopila u beskonačno sivilo lokalne letargije. Šest godina od nastanka, usložili su kockice i odštampali samizdat album 'In the Bright Shiny Moment...' - pored ostalog, i u nadi da će ih Neko napokon kontaktirati s pravom namjerom. Različite kompilacije Bad Taste demo snimaka godinama kruže među pripadnicima urbanih podgrupacija rodnog im grada. Ona pod nazivom 'Strange Ways We Were', kao i skup snimaka u kojima je njihov jedini studijski demo singl 'Greed', umnogome odstupaju od sadašnje zvučne slike barskog sastava. Dok je na ranijim ostvarenjima, kao kvartet (sada su trio - Bečanović, Bajić, Nikaplović), bend potpadao pod više nego snažan uticaj bostonskog popa i grungea, u rasponu afiniteta omeđenih četvorouglom Nirvana - Pixies - Throwing Muses - Breeders, na novom CD-u zvučna slika je blaža i melodičnija, bliža ostrvskom zvuku. Za ovakav zaokret u izražavanju svakako je najzaslužniji Bečanović, gitarista i vokal, producent i potpisnik kompletne muzike i tekstova na albumu. Naravno da je i dalje u pitanju alternativa, ali znatno "umivenija" i "ispeglanija". Kompozicije su kompleksnije, sa akustičarskom osnovom, i da nema Bečanovićevog kobejnovskog pjevanja i seattle vokalizacije, nosač zvuka bi komotno mogao da bude još jedno u nizu refleksija na rad liverpulskih buba. Ovako, Bad Taste daju pametan (amerikanizovani) otkon od brit-popa i gomile ovdašnjih bendova koji su zagrizli Oasis udicu (Instant karma, Kristali, Eva Braun, Popcycle...), usput zadržavši karakterističan lični pečat. Mogla bi se ovom CD-u nalijepiti kategorizacija "indie" ili "post-grunge", no, njegova glavna karakteristika uvijek je melodija i to u svojoj osnovnoj, pjevljivoj pop formi, samo uvijena u plašt alternativnog zvuka. Uostalom, i Nirvana i Pearl Jam su bili klasični pop bendovi koji su njegovali kompozicije sa finim sklopom akorda (zagušenih grunge bukom), a što se odlično vidjelo na unplugged koncertima. Priča je i ovdje slična - poluelektričarske dilanovske gitare kao stvorene za pripovjedanje izbačene su u prvi plan, a tek kao dodatak idu tepisi prljave gitarske elektrike, te uobičajeni prateći instrumentarij, katkad i efektno umetnuta ogoljena tehno podloga ('You Going Down'). Psihodelija, naravno, ali ne ona banalna i smarajuća, već puna obojenih asocijacija koje tjeraju na razmišljanje. Kao što i puni naziv albuma kaže. Vjerovatno će se širom auditorijumu najviše dopasti 'Limbo' i 'General's House', lagane za konzumiranje, nepretenciozne, ali najbolji komadi na CD-u su upravo oni koji drastično odskaču od cjeline. 'On Your Own' je urađena u saradnji sa pijanistom Mladenom Kovačevićem i donosi raskošnu zvučnu sliku, sa harfama i gudačima, aranžmanski i produkcijski kao preslikanu sa 'Bijelog' albuma The Beatles. Naravno da poređenje sa najmaštovitijom pločom Buba može samo da ima pozitivnu konotaciju, no, i poređenje koje slijedi nije sa manjom "specifičnom težinom". Naprotiv. Odjavni (i naslovni) song 'In One Bright Moment There Was a Peace' prati transferzalu ambijentalnih radova sastava Pink Floyd, i to u jednoj veoma efektnoj, postapokaliptičnoj varijanti. Tik uz ovaj je još jedan flojdovski eksperiment - trik pjesma bez naslova, pridodata kao bonus, ultimativni kraj nakon pravog kraja.
Valja još pohvaliti i odličan omot kojeg potpisuje Bombsquaddesign i izraziti nadu da će album ugledati svoju zvaničnu verziju, makar i ne pod firmom crnogorskog izdavača. Muzički i stihovni kvalitet kojeg Bad Taste ima, uz pjevanje na engleskom (a što je trademark Bečanovića i drugova), odlična su startna osnova za karijeru koja neće biti omeđena montenegrinskim visovima. No, za tako nešto treba i malo sreće.
Željko Milović
Copyright © 1996. - 2004. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
