![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
EVERLAST: 'WHITE TRASH BEAUTIFUL'
(Island Def Jam/Aquarius; 2004.)
Stari je lisac taj Everlast. I kul je. Uvijek je bio, tamo još od House Of Pain dana. Tada je malo jače onako, u razbijačkom moodu bio, skakalo se na sve strane, mahalo rukama pred kamerom i vodila se tada jaka revolucija kvalitetnog bijelog hip-hopa. U kasnijoj karijeri, akustaru je obgrlio kao svoje osnovno sredstvo umjetničkog izražavanja, uz vokal naravno, potisnuvši beatove skroz u drugi plan. Višestruko platinasti debi 'Whitey Ford Sings The Blues' potvrdio ga je na sceni kao jednog od jačih crossover izvođača, a nasljednik 'Eat at Whiskeys' nastavio je taj put. Nakon duge pauze novi studijski album je vani, na kojem je Everlast ponovno u zadovoljavajućoj formi, stvarajući glazbu koja u boljim trenucima zvuči kao Bubba Sparxxx potpuno ofarban u country, dok u lošijim malo to zasmrdi na Kid Rocka. 'Blinded By The Sun' nevjerojatno podsjeća na zadnje radove Bubbe i čovjek svako malo očekuje da odnekud iskoči vokal debelog zemljaka Outkast. Raznježio se Everlast masu na novom albumu: gotove sve pjesme su ljubavne, od kojih treba izdvojiti i više nego ugodnu 'Broken' i sjajnu 'Angel'. Negdje na tim visinama je i naslovna 'White Trash Beautiful'.
U doba strahovitog trganja žanrova na milijun podstilova i borbe bendova za svakog kupca glazbe, nekako je teško zamisliti Everlasta da ima nešto ludo ogroman uspjeh s novim albumom. Jer ovo je, onako, jako solidna, ali i zabrinjavajuće obična glazba bez ikakvih ekstrema, s dobrim pjesmama i čvrstim autorskim rukopisom. No, kao da fali onaj završni korak koji bi ju učinio domaćom određenom krugu ljudi. Ovo je za svakoga, a opet mirne duše ovo svatko može i izbjeći.
Mario Grdošić
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|