![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
SOIL: 'REDEFINE'
(BMG/Menart; 2004.)
Kada su se pojavili prije cirka dvije godine sa prvijencem 'Scars', Soil su još i imali kakvu-takvu prođu na tada još uvijek živućem nu-metal tržištu. Iako su se oni naravno pravili pametni i izmišljali žanrove kojima navodno pripadaju, radilo se i radi se o samo prosječnom američkom bendiću, koji miješa seljačke a la Metallica vokale s standardnom instrumentalnom nu-metalnom grmljavinom. Zamislite si nešto lošiji i za dobar dio groovea osakaćeni Godsmack, i dobili ste Soil. Na prvijencu im se znao zalomiti pokoji dobar song, bio je tamo onaj hitić 'Halo' na koji i nije bilo tako teško mahati glavom. Uživo su također podnošljivi; tijelo mi se pristojno njihalo za vrijeme njihovog koncerta prije nešto više od godinu dana. No novi je album tu. Opet se prave malo pametni i naslovljavaju ga 'Redefine', kao, eto ti ga nove spike s novim albumom. Da, mo'š si mislit. Preslika prvijenca. Bez izrazito jakog singla. U krivom trenutku, kada su svjetla pozornice usmjerena na sva mjesta, a samo ne na ono na kojem stoje Soil. Zato je i izrazito loše prošao ovaj album na tržištu - izašao, a kao da i nije. Prva stvar 'Pride', koliko god banalna bila, i ima neki groove i ajde, zaplesati u disku i nije tako teško. No, nakon toga kreće gnjavaža apsolutno identičnih pjesama, koje sve imaju onaj grozomorni grubi pijani vokal u prvom planu, koji bi dao oba svoja jajca samo da jednog dana bude frajer poput Hetfielda. Ali taj dan nikako da dođe. 'Remember' su patetično napisali i posvetili Dave Williamsu, prerano preminulom vokalu Drowning Pool. Ništa posebno. Ostatak isto takav.
Oni kojima je prvijenac bio nešto super turbo ludilo (hm, ima li takvih?) uživati će i u ovom albumu. Ostali slušatelji izvadit će ovo iz plejera nakon početnih par pjesama. Prežvakano, istrošeno, dosadno.
Mario Grdošić
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|