![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
22-20s: '22-20s'
(Heavenly/Dallas; 2004.)
Pri prvom pogledu na 22-20s bend djeluje kao neka kopija Beatles ili eventualno Velvet Underground. U svakom slučaju očekivao sam nešto ne neoriginalno nego nešto što je i u svom kopiranju jako neoriginalno. U svakom slučaju nešto kenjkavo prežvakano. Suprotno predrasudu, naslovnici, nazivu albuma i trenutačnoj klimi, dočekao me žestok i živahan blues.
Priča ide obično, ali, nakon što sam čuo bend, i iznenađujuće. Nije riječ o Amerikancima. Nisu ljudi ni neki stari kojima se vratila mladenačka snga. Nema ih dvoje u bendu. Noup, ovi bluz-prašeći dizači prašine su četiri tinejdžera iz Lincolna u Engleskoj i ovo im je prvi album. Postoje tek dvije godine i dosad su doživjeli samo puno live sviranja i rat izdavača oko njih. Nazvali su se po pjesmi Skipa Jamesa, album po sebi, a ako su time htjeli iskazati stav ostavili su pakleni dojam.
'22-20s' je album pun ritma i rifa. Čak i lakše stvari su sočne i punašne, prave male blues debeljuce. Ostala polovina su vrlo brze i jako moćne blužčuge pune ritma i sirovosti. Kad raspali 'Devil In Me' jasno je da netko drugi polaže pravo na ime eksplozija bluza. Da pokretačka energija bluesa ne proizlazi iz lažiranih dokumenata nego požude i seksa kaže 'Why Don't You Do It For Me?', a da i jedan žestoki momak ima osjećajnu stranu dokazuje 'The Things That Lovers Do'.
Jack Whiteov bend je prerastao svoju muziku, a hype novih bendova uglavnom je uzbudljiviji od bendova samih koji su eventualno u redu. 22-20s su iznenađenje jeseni, bend od kojeg nisam očekivao ništa, a dobio puno. Vlasnici su jednog od najboljih debi albuma godine tekućice. Blues. Eksplozija.
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|