|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
THE ARCADE FIRE: 'FUNERAL'
(Merge, 2004.) 
"…Then we tried to name our babies but we forgot all the names that - the names we used to know. But sometimes, we remember our bedrooms, and our parents' bedrooms, and the bedrooms of our friends. Then we think of our parents, well what ever happened to them?!". Stihovi iz uvodne 'Neighborhood # 1 (Tunnels)' svojevrsni su manifest cijelog albuma; 'Funeral' je nastao u trenutku kad je troje članova benda imalo smrtne slučajeve u obitelji. Međutim, ovo nije mračan album nego više ispraćaj za mrtve, posljednji pozdrav i kontemplacija o životu općenito, što se najviše odnosi na sva četiri djela 'Neighborhood koji se posebno bave rodbinskim vezama. 'Crown Of Love' nošena prekrasnim stihovima "I craved your name across my eyelids, you pray for rain I pray for blindness/If you still want me, please forgive me, the crown of love is not upon me" polako dolazi do epske završnice s poletnim ritmom i gudačima koji polako odlaze u krešendo. U 'Wake Up' su postavljeni slični elementi, ali s dodanim nervoznim gitarskim uletima koji se pojavljuju još ponegdje na albumu. 'Rebellion (Lies)' zvuči kao pop pjesmica iz osamdesetih na antidepresivima s gotovo manijakalnim vokalom Wina Butlera koji pjeva s takvim intenzitetom kao da mu je svaka riječ posljednja. Arcade Fire na par mjesta pokazuju očigledne utjecaje Talking Heads i Modest Mouse, ali su i od jednih i drugih znatno teatralniji pa se tako završna 'The Backseat' doslovno guši od dramatičnog vokala Régine Chassagne i naleta gudača pri kraju.
U svijetu kojemu kronično počinju nedostajati emocije, bend poput Arcade Fire doima se poput iznimno rijetkog lijeka.
Karlo Rafaneli
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
