|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
BEE GEES: 'NUMBER ONES'
(Polydor/Universal/Aquarius; 2004.) 
Stavim CD u plejer s očekivanjem da ću nekih sat vremena pjevati. Uglavnom refrene, možda još koju kiticu i otfućkati koji dio s mišlju da ću na kraju isprazniti svoje Bee Gees kapacitete i reći „ah, baš su bili dobra ljiga!“. Koliko se sjećam jedne starije zbirke Bee Gees bogme je tako i bilo – sve sam hit do hita, melodijica do melodijice i kenjkavi glas. I kojeg li uništenja očekivanja ovdje. 'Number Ones' je osmišljen kao album pjesama s vrha ljestvice i s albuma s vrhova ljestvica. U ovom drugom leži problem. Možda su Bee Gees nekad imali albume s odličnom prodajom i, tko zna, možda su tada te pjesme pjevane, ali danas se te albume ne zna, a kamoli pjesme s njih. A u svijetu u kojem Bee Gees nisu bend koji je napravio neki pomak u pokazivanju senzbilne duše kroz glazbu, nego su samo tvorci hit pjesama koje se zavrte na radiju nedjeljom popodne po mogućnosti, pa je ovo promašeni album. I sam koncept da na istu ravan stavljaš No1. pjesme s odabranim stvarima s No1. albumima je besmislen jer one ne spadaju u isto, a posljedica je ta da na 'Number Ones' imaš pjesmu koju znaš pa onda neku koju ne znaš i tako naizmjence. Malo više u koriste No1. pjesama, ali nisam znao da ih Bee Gees imaju nedovoljno za jedan albumu od jednog diska. Nedavno svratim u jednu veliku trgovinu robom široke potrošnje koja ima i jedan prolaščić s CD-ima i tamo zbirka hitova jednog benda. Uzmem CD, okrenem zadnjicu i otpjevam refrene petnaestak od 17 pjesama. To je zbirka hitova. Bee Gees 'Number Ones' je zbirka hitova i još nekih pjesama.
Ne baš neki posljednji pozdrav preminulom bratu.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
