![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
BLONDE REDHEAD: 'MISERY IS A BUTTERFLY'
(4AD/Dallas; 2004.)
Kako su mi poskočile obrve kad je krenula prva pjesma! Zabrinut naslovnicom koja je obećavala nešto sirovog punk zvuka s pijanom ženom za mikrofonom bilo mi je tešto staviti ovaj CD u plejer i slušati još jedan takav bend u nizu nebitnih bendova. Kadli ono, ja ovdje čujem Devics, Cocteau Twins pa čak i Broadcast. O, srce moje, evo nešto za radovanje uz tužnu muziku! Godinama su Blonde Redhead vukli usporedbu sa Sonic Youth. I zbog toga što im je prvi album producirao i objavio SY bubnjar Steve Shelley, i zbog toga što su iz New Yorka i svirali su noise-rock, i zbog toga što su ime preuzeli iz pjesme ejtiz benda DNA koji je sa Sonic Youth dijelio etiketu. A istina je da na svom šestom albumu Blonde Redhead zvuče puno više pop nego što bi Soničani to ikad htjeli i romantični su koliko to ovi nikad neće znati postati. Prije nego što su krenuli raditi novi album Kazu Makino i blizanci Pace (Amadeo i Simone) napustili su staru i pronašli novu izdavačku kuću za album kojeg su odlučili sami financirati da ne moraju osjećati nikakvu obavezu. Nakon tog poteza napravili su 'Misery Is A Butterfly'. Sve ovo je govorilo da će glazba biti strašno depresivna, opako mračna i nepodnošljivo naporna. Ali, hopla, opet iznenađenje - album je tugaljiv, ali na onaj lijep i ugodan način, depresivan koliko je to dobro za zdrav razum i nimalo naporan, toliko da mi je na prvo slušanje prošao u sekundi. Od otvarajućeg iznenađenja 'Elephant Woman' koja zvuči kao neurotični Air, preko 'Melody' koja bi mogla biti Charles Mansonova dječja pjesmica, 'Misery Is A Butterfly' ispaloj ravno iz podzemnog londonskog kazališta, sulude noise-svadbene stvari 'Falling Man' pa do pankerozne 'Eqvvs' događa se toliko toga da trebaš shvatiti kako je to uopće moguće. A moguće je koliko i šašavo.
Ono najbolje kod Blonde Redhead je to što zvuče svakako, ali bilo da sviraju synth-pop balade, cabare-rock ili noise, uvijek zvuče kao lijepa, romantična umjetnost. S obzirom da je kod nas došao s priličnim zakašnjenjem, 'Misery Is A Butterfly' se ne može s Britancima Ilya boriti za titulu vanvremenskog albuma sezone proljeće 2004., ali zato mu se smiješe dulja razdoblja i druge titule. Za početak - iznenađenje godine.
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|