|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
BRYAN ADAMS: 'ROOM SERVICE'
(Badman/Aquarius; 2004.) 
Jedna od najboljih fora riječi koja je posljednjih godina okupirala hrvatski underground definitivno je "socka". Ona korijene vjerojatno vuče iz hrvatske riječi "socijala" i američke "sucks". Upotrebljavamo ju kada je nešto stvarno loše, onak, jadno, otužno, bezveze i glupo. Novi album Bryan Adamsa je teška socka. A mislio sam da je negdje nestao, ostavio se rokijanja i samo nešto producira u onom svom studiju u Kanadi. Kad ono prije tjedan dana gledam neke Comet nagrade iz Njemačke i cijela sila teen zvijezda tamo, svi luduju i super se zabavljaju. Avril Lavigne, Marilyn Manson, Nelly Furtado, Black Eyed Peas, djeca u publici luduju, skaču, pjevaju i plješču. I onda odjednom dođe Bryan Adams na stage i odere neku nepoznatu stvar. Kakav je to super filmski trenutak bio. Kao kad u stupidnim američkim teen filmovima usred super žurke na zabavu dođe nečiji otac, i, onak, sve upropasti. Svi okreću očima, kao "što će ovaj stari prdonja ovdje". Ista situacija bila je i na tim Comet nagradama.
Nemam ja ništa protiv Bryana, ali fuck, ovo je stvarno nepotrebno. Imao je neke hitove, sve super. Voli on taj rock, izlizane trapke i nosit gitaru na ramenu. Ali otišla je glazbu k sto vragova i na sto strana u posljednjih 10-ak godina, i kada se on sada opet pojavi s albumom identičnim kao u vrijeme onog njegovog ljigavog Robin Hood singla, moramo se dobro nasmijati. On i dalje pegla po svom. Naslovi pjesama odmah ga otkrivaju - 'Not Romeo Not Juliet' i 'Why Do You Have To Be So Hard To Love' dovoljno govore. On je roker. On je romantičan. Ispali pokoju žestoku. Pa nas smiri s redom balada. I sve je to ok, ali prošla baka s kolačima. Prije kojih desetak godina.
Mario Grdošić
Copyright © 1996. - 2004. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
